–

Oduvijek me bilo strah gnjeva

koji dolazi na sredini predstave,

pa dijeli glavne uloge

nepripremljenim statistima.

Sklapa sporazum s ostacima

pogrešno usmjerenih trenutaka,

obješenih o mjedene kazaljke.

Oduvijek me bilo strah.

Zato čučim u grmlju i gledam bez očala,

nesigurnost mi štopa korak

i pretvara slinu u kaugumu.

Još uvijek ne znam zavezati žnirance,

sašiti gumb i raščešljati situacije.

Upiši me svojom rukom,

ja uvijek kasnim na vrijeme-