Imerzija

Uranjamo sve dublje
Od površine vlastite kože
Do granice naše ličnosti
Koža je postala algoritam
digitalni privid
Tijelo ostaje realno
ali opustošeno
Riječ se pretvorila u zvučni val

Uranjamo sve dublje
Od linije vidljive stvarnosti
Do postojećeg tkiva
Kibernetička renesansa
koja je na pomolu
Varira konture oblaka
u tisuće piksela

Uranjamo sve dublje
U svijet kodiranih osjećaja
Održati se na životu
značiti će
postati sistemom
Poput kiborga upitanog
osjeća li bol, proračunato odgovara
-Osjećam ozlijede

Uranjamo sve dublje
U digitalni akvarel
Fragmentiranog realiteta
Tvoje Ti i moje Ja postaje igra
U kojoj naučiš
na najteži način
Tako što izgubiš
bar tisuću puta,
Minimalno tisuću puta

Uranjamo sve dublje
Kroz sam ekran
Opažam strukturu tvog posredovanja
Kroz hipertekstualnost
Ti si nadražaj/hologram jedne želje
koji pobuđuje moj neuronski sklop
određenih kodiranih frekvencija,
nježno

Uranjamo sve dublje
Od simuliranog
Do digitalnog imaginarija
Gdje je prisutna žudnja za nekim
tko je samo programirana matrica
na ekranu
Paul Valéry se pita:
-Zar bi smo sutra trebali
Ljubiti svog udaljenog
Kao samog sebe?

Uranjamo sve dublje
Od neživog
Do tjelesnog
u carstvo elektroničkog posredovanja
Mi smo policentrični nabačaji totaliteta
sastavljeni
iz digitalnih mogućnosti
Uronjeni u ljepotu
digitalnog privida..