Gledam Sabor dok ovo pišem i mislim se kako su se oni oslovljavali. Ti Ante ustašo, Ajde ćuti Ćopiću komunjaro, dali je možda Budak u raspoloženju istrčao pa kao danas hrabri njegov sljedbenik Dabro ispucao šaržer iz strojnice po Tuškancu.
Vjerujem da nije bilo tako jer gazda nije davao plaću i nije bio jeftin kao Saborski restoran. Dolazili su jer je postojao kulturan dijalog. Ante Pavelić je postao Poglavnik, prije toga austro ugarski, pa talijanski a kažu i engleski pouzdanik, Mile Budak doglavnik a Vladimir Ćopić Titova desna ruka kog su Rusi poslali anđelima jer nije slušao. Sva trojica su završili tragično. Pavelića su sredila tri četnička metka. Mile Budak koji je bio pod kraj rata u njegovoj nemilosti, na suđenju je sudcu na pitanje što misli o Titu rekao: da smo bar mi imali jednog takvog. Stigao ga je partizanski metak u Maksimirskoj šumi.
Više nije bilo Ličkog stola s tri stolice u Mesničkoj. Bilo je al svak je imao svoj stol u Kabinetu. Najpoznatiji Ličan stolovao je tu u Visokoj, Jakov Blažević, isto pravnik, vježbenik u Odvjetničkom uredu Andrije Artukovića u Gospiću. Andrija se vratio da umre u Hrvatskoj.
Što ti je stol bez ljudi, bez dijaloga, bez kulture, hrpa drveta koje naložiš i ostane pepeo kao iza čovjeka.
Istina? Ona postoji cijela ili djelomična. ali ako ti ne ide u korist onda je uvećavaš, umanjuješ lažeš. Sudac kriv, koga briga važno je sve iskoristiti da se dočepaš vlasti pogotovo kad su izgledi loši a stolica i stol se izmiču. Slabe igrače imamo, nebitne a i liga nam je nižerazredna, slabo će se o njoj pisati u povijesti.