Ne želim zbrajati, naprosto previše je već godina prošlo od kako Darko Glavan (Rijeka, 29. lipnja 1951. – Varaždin, 13. srpnja 2009.) nije s nama. Imao bi 75! Faca kakvih nema puno: velikodušan, znatiželjan, širokog pogleda, sladokusac, ljubitelj svega što vrijedi, divan prijatelj, iznimno vrijedan i tolerantan suradnik. Pionir glazbeno-kritičarske scene, osoba koja je objedinila ljubav prema pop-rock kulturi i znanje o likovnoj umjetnosti i dizajnu. Neprežaljeni Darko, Darkić, Glavonja; naš Darko Glavan. Pomazio nas je, u visokotiražnom Studiu 1984. izvrsnom kritikom dizajna Lp-ja za Dorian Gray, dok je sam LP nešto lošije prošao. Mi (Mario i ja), klinci, nismo mogli vjerovati da nas hvali – Darko Glavan. Jer prije toga ga nismo znali, nije tu bilo frendovskog ulizivanja, čovjek je jednostavno tako mislio i to napisao. Bio je Darko često oštar i kontra politike/a, ma koliko ga to možda stajalo. Gunđao je on kada je trebalo, bez pardona i protiv komisije za šund i protiv onih koji nisu objavljivali neka, njemu krucijalna strana izdanja. Znao je procijeniti da tadašnji glazbeni trendovi – punk, novi val… nisu prolazne nebitne pojavice, već novo tkivo pop-rocka. A volio je country jednako kao punk! Jednom kada smo se upoznali i počeli družiti, činilo se kao da je ruka našla rukavicu, pa smo njegovih zadnjih 10 godina surađivali na svim Darkovim i našim projektima. Bez i jedne trzavice ili svađe. Osim svega, Darko je znao biti frend: slušati i pričati satima kada je trebalo. Biti vedar, veselo, ali i suosjećajan. Umjesto da lijepim neke zajedničke fotografije, staviti ću nekoliko meni dragih Darkovih tekstova (stražarni lopov – hvala!) u kojima je obasuo Jugoton drvljem i kamenjem, odličnu ilustraciju Igora Kordeja koja tako dobro opisuje Darka, plakat njegove, sada već dobrano povijesne izložbe o LP pločama, održane 1974. u Galeriji SC i prednjicu izvrsne knjige PUNK – potpuno uvredljivo negiranje klasike. Prvu, i za sada jedinu, izložbu o Darku napravili smo u suradnji s Frano Dulibić i Oleg Hržić u galeriji Ulupuh, na staroj adresi u Tkalči. Daniela Franušić Glavan, uvije u mislima..