MALI PRLJAVI TRIKOVI BANALNOSTI ZLA

Mali prljavi trik banalnosti zla: Svijest je kobno ravnodušan zastupnik vanjskog svijeta.
Percipiramo imanentno privatno, egzistiramo transcendentno javno.
Polažemo veliku nadu u ples.
Polažemo veliku nadu u život malih stvari, i u mudro zujanje pčela.
Polažemo veliku nadu u ruski rulet.

Ono čemu znanost uzima mjeru svojim očnjacima, duh osluškuje
Psovke, lavež, euforiju u prizorima što tek slijede,
Od logike rigidnosti do logike fluidnosti prema logici robe.

Otkrila si mi kroz vlastiti pupak: Stvarnost je nešto živo, ontološki optimistično
Izgleda nam kao grozničavo samotrovanje, a zvuči kao eksplozija.
Stvarnost minus volja minus emocija jednako je apstraktni pojam.

Mali prljavi trik banalnosti zla: Način na koji vidimo stvari u odvažnoj žurbi mijenja se obrazlaganjem.
Na primjer: Tvoja je budućnost bila ondje gdje su bile tvoje oči, uvijek negdje drugdje, na tajnom zadatku emancipacije.
Na primjer: Skrivala si se od same sebe, na pješčanoj plaži, u smrti cvijeta, otmjena i puna nade.

Što ‘jest’, ‘jest’ slika, koja više ne sanja, ne mašta.
Što ‘nije’ opet ‘jeste’ – jezik, tjeskoba i likovanje.
Individuom upravljaju zvijezde, osobom – ludilo.
Egoističnim inzistiranjem na superiornosti raste individualnost, darivanjem – osobnost.
Samo zajednice osoba čine društvo, zajednice individua su kolektivi.

Evo što znam: ‘Ja’ je slika!
‘Ja’ je impresario vlastitog izgleda bez budućnosti, odnosno
‘Razočarani manirizam u svijetu bez manira’.

Kada istovremeno i-jest-i-nije to je mali prljavi trik banalnosti zla, sa glavom zeca.
Ali, odakle zlo? Kada iz prirode djelujemo protiv prirode?
Kada iz uma djelujemo protiv uma.
Je li banalnost zla dovoljno banalna? Odnosno društvenija od društvenoga.

Mali prljavi trik banalnosti zla: Umjetnost oslobođena umjetničkog još je više umjetnost.
Umjetnost proizvodi još samo umjetnike.

Tijelo je nastavak simboličke transseksualnosti drugim sredstvima.
Moje ‘Ja’ bilo je ‘Ti’, ja sam u potpunosti svoje vlastito ‘Ti’.
Pozicija radikalne zavodnice: Na radikalno zlo – kategoričkim imperativom.
Pozicija radikalnog autsajdera: Na svakodnevno zlo – komunističkom hipotezom.

Sjećam se: Ranojutarnja propovijed bez uvjerenja,
To je paradoksalno lukavstvo tvoga tijela u bikiniju.
Bio sam presretan dok smo činili gotovo revolucionarno – ništa.
Govorila si: Gestapo ‘ovo’, Treći Reich ‘ono’, koncentracijski logori, ‘to se nije smjelo dogoditi’.
Nitko ne želi biti zao – udaralo je u moje sljepoočnice.

Svijet još uvijek postoji, kružeći oko vlastite orbite
(Vanjskim rubovima tvoje utrobe)
Kao zamrznuto obećanje novog početka, kao
Mali prljavi trik banalnosti zla.