Muzej nevinosti (Masumiyet Müzesi) jedinstvena je pojava u svjetskoj kulturi jer nije nastao da bi čuvao prošlost, nego da bi ostvario jednu književnu fikciju. Nobelovac Orhan Pamuk desetljećima je istodobno pisao roman Muzej nevinosti i prikupljao predmete koji će ga ispuniti. Roman i muzej nastajali su zajedno: književni likovi dobili su stvarne predmete, a izmišljena priča dobila je stvarnu adresu u istanbulskoj četvrti Çukurcuma. Muzej je otvoren 2012. godine, a već 2014. osvojio je nagradu Europski muzej godine.

Središnja ideja muzeja nije ljubavna priča sama po sebi, nego odnos između sjećanja i predmeta. Glavni junak romana, Kemal, tijekom godina opsesivno skuplja sve što ga podsjeća na Füsun – od naušnica i šalica za čaj do ulaznica, fotografija i čak 4.213 opušaka cigareta koje je ona popušila. Svaka vitrína u muzeju odgovara jednom od 83 poglavlja romana, pa posjetitelj ne prolazi kroz povijest države ili umjetnosti, nego kroz povijest osjećaja. Pamuk želi pokazati da obični predmeti, kada ih prožme ljudska uspomena, postaju gotovo svete relikvije svakodnevnog života.

Istodobno, Muzej nevinosti jedan je od najljepših portreta Istanbula druge polovice 20. stoljeća. Kroz predmete iz stanova, kina, restorana, automobila i obiteljskih salona rekonstruira se život grada između tradicije i modernosti, između Orijenta i Zapada. Pamuk je jednom napisao da veliki nacionalni muzeji pripovijedaju priču država i careva, dok mali muzeji trebaju pripovijedati priču pojedinca. Upravo zato Muzej nevinosti nije samo muzej jednog romana, nego meditacija o tome kako ljudi vole, pamte i pokušavaju pobijediti prolaznost pretvarajući vlastiti život u zbirku uspomena.