Na vijest o smrti Ratka Mladića, pogledala sam reakciju na Portalu Novosti.
Vrlo štura, kratka, rečeno je sve najbitnije:
Bivši zapovjednik Kninskog korpusa i zapovjednik Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić umro je danas u pritvorskoj bolnici u Scheveningenu, u Nizozemskoj. Mladić se, kao jedan od glavnih aktera granatiranja Sinja, Šibenika i Zadra te miniranja brane na jezeru Peruča po lošem istaknuo na početku rata 1991. te posebno kasnije u Bosni i Hercegovini (BiH) zbog čega je pravomoćno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona kao i običaja ratovanja. Za zločine počinjene na području Hrvatske nije odgovarao.
Mladić je 8. juna 2021. godine, pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove u Hagu, pravomoćno osuđen na doživotnu kaznu zatvora, čime je potvrđena prvostupanjska kazna Haaškog suda iz novembra 2017. godine.
Proglašen je krivim za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, kada je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, kao i za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje nesrpskog stanovništva u više općina širom BiH.
Osuđen je i za zločine počinjene tokom višegodišnje opsade Sarajeva, uključujući teror nad civilnim stanovništvom granatiranjem i snajperskim napadima, kao i za uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce 1995. godine.
…Dalje slijede kad je rodjen itd.
Kao da su u redakciji htjeli reci: sve vidimo, sve priznajemo, ok? Ok? Ok? Ste zadovoljni? Ok, rekli smo, ok? Također, što mi imao s time? Razumijem to, tako niti ja nemam ništa sa zločinima iz povezane vijesti, teksta kojeg je naslov: Pupovac: Srbi u Hrvatskoj osjećaju nepravdu jer krivci za zločine u Oluji nisu kažnjeni.
Zapravo, i ja mislim da se o svemu tome daleko previše govori, melje, žvače, pljucka, guta, probavka, defekira, gnoji zemlja, zagađuje okolina. Toliko toga oko nas pogibeljnog, treba se zbilja probijati i naći uske prolaze između novih opasnosti, nabacujem-nestanka klasičnog trzista rada, nestajanja pisanja i čitanja, i uniformiranja stavova preko AI-a, Thiela,Trumpa, Putina, hibridnog rata koji je već tu, mogućnosti pravog rata koji će ponovo zavitlati sudbine naše djece, iritantnog zaglupljivanja naših poznanika i susjeda kretenizmima s youtube kanala, a kod nas ovdje vječno iste teme, uvijek je svakom dio mozga stalno zauzet temom prošlog i pretprošlog rata. Zbilja kao vjeverice u vrtuljku koji je u kavezu.
Dakle, za razliku od mnogih koji misle da treba staviti čačkalice između kapaka i stalno gledati što je bilo, ravno u samo srce tame, ja mislim da je bilo dosta i da treba okrenuti glavu, i naprosto nastaviti hodati, i ako je moguće, začepiti više o tome svemu.
Ima nekoliko iznimaka, a to su izraziti negativci iz prošlog rata o kojima bi trebalo imati vlastito mišljenje i refleksiju, to je svakako, mozda na prvom mjestu, uz Miloševića, Ratko Mladić.
Neka refleksija. Malo vidjeti nešto, izvući iz sebe neku misao.
Ništa od toga u Novostima, osim balansa povezanom vijesti.
Guardian, BBC, Le Monde, Liberation, Financial Times, New York Times, čak i ovi skromni belgijski mediji, svi su donijeli smislenije tekstove od Novosti. Moram priznati da me je to zasmetalo, jer sam očekivala dulji, proživljeniji, dublji komentar. Kad ono, dezinteresman. Ovaj kratak, korektan, sve točno u njemu, ništa izostavljeno, sve je tu tekst, nitko nema što reći, to je obavezna figura. Ne znam, zbilja, možda ga netko doživljava i kao hrabar u kontekstu kako su o Mladićevoj smrti javljali mediji u Srbiji, možda se nešto balansira, mjeri, a ja to ne uočavam jer mi nije u fokusu.
U svakom slučaju, da je tekst bio manje sveden, da nije bio izbalansiran time kako nisu osuđeni zločini iz Oluje, imala bih mnogo veće poštovanje i solidarnost za teme koje taj portal inače otvara.