ČESTO JE ŽIVOT

Često je život svjetla sjaj
I iskri radosne boje.
I nasmijan za one ne haje,
Što patili su, što propalo je.

Srce će uvijek onima poći,
Koji svoju patnju kriju,
I puni žudnje u noći,
u sobicu se plačući skriju.

Toliko puno ljudi znam, koji
pritisnuti patnjom lutaju.
Sve njihove duše su moje,
Dobrodošle, brata u meni imaju.

Oslonjeni na mokre dlanove,
da s večeri plaču, znam.
Gledaju u tamne zidove
I svjetla ne vide plam.

Oni pak, ko sklopljene knjige,
nesvjesni nose poklon taj,
skriven kroz tamu i brige,
ljubavi slatki sjaj.

Prevod Đoko Erić