Ovo je sve jako zgodno i lijepo, ali kao neko ko je a) završio srpsku književnost, b) netko ko je radio na Vidi i ko je vidio koliko oni fetišiziraju Jugoslaviju (a ovo ne znači da ja sad nešto mrzim Jugoslaviju nego upravo to, oni je fetišiziraju), da kažem par riječi o jednom specifičnom događaju u životu Vladana Desnice u toj istoj Jugoslaviji.

Njegov prvi roman, koji se u ovom prilogu uopće ne spominje, zove se “Zimsko ljetovanje”, zbog kojeg je užasno nadrapao. Po njegovom izdavanju izbio je ogroman skandal jer je roman vrlo upadljivo i oštro odudarao od zahtjeva socrealističke poetike Agitpropa.

S radnjom smještenom u doba usred rata (drugog svjetskog, naravno) u Smiljevcima, ovaj roman nema partizanske heroje, nema jasnog ideološkog neprijatelja i što je “najgore” – nema ni riječi o trijumfalnoj ideologiji, a rat je tretiran kao nekakva usputna elementarna nepogoda dok se razno razni stanovnici Smiljevca bore sa svakodnevnim životom. Joža Horvat je popljuvao roman, koji daleko od toga da je bio beznačajno lice u tadašnjem i kasnijem jugoslovenskom intelektualnom svijetu, premda ga je slična sudbina dočekala s njegovom “Ciguli miguli” koju su agitpropovci ocijenili kao reakcionarno djelo. Ali, po prstima je dobio par godina nakon objavljivanja “Zimskog ljetovanja” pa svako ko je tada bio relativno siguran mogao je opaliti paljbu na zbilja “opasan” roman kojeg se Desnica 1950. godine “drznuo” objaviti, i to par godina prije nego što je pritisak u političkim i književnim krugovima malo popustio i dozvolio kojekakve polemike vezane uz socrealističku poetiku uopće.

Desničino “Zimsko ljetovanje” nije, naravno, bilo tako napisano slučajno. I roman je napisan tako “bezobrazno”, s takvom nebrigom za bilo kakvu trijumfalnu i neprijateljsku ratnu borbenu silu, da bi ga se današnji SNV-ivci posramili i, da su postojali 50-ih godina, sigurno bi se pridružili ostalima koji su Desnicu popljuvali. A čovjek je napisao prosto ovo – da u smiljevačkom blatu nema nikakve revolucionarne romantike.

Ali, s današnjim odmakom, kako u SNV-u prigrliti jednog talentiranog Srbina i “oprostiti” mu “grijehe” iz prošlosti? Uzimajući pritom u obzir, naravno, da su upoznati s tim cijelim skandalom oko “Zimskog ljetovanja”, a ne bi me čudilo i da nisu. Pa tako da se taj dio njegovog života potpuno ignorira, očito, jer slavljenju, i često neukusnom slavljenju Jugoslavije (što se može vidjeti i iz priloga Vide TV, niste morali tamo raditi kao ja), treba pridružiti i udvaranje onima koje bi SNV-ovci inače, da se zaista drže nekih jugoslovenskih načela o socijalizmu, bratstvu, jedinstvu, klasnoj borbi i tako dalje, ocijenili reakcionarnima, naime, onima koji inzistiraju na pravoslavlju, srpskoj kulturi, pismu, jeziku i drugo. Pa se tako i Vladan Desnica, bez, naravno, imalo srama ili brige za njegovo nasljeđe, pošto je on njihova politička lopta, uzima kao kukuruz iz polja i dijeli svima, samo zato što je bio Srbin.