Izložba se otvara u petak, 4. rujna u 19.00 sati
Piše: Marijan Grakalić
Body art fotografije središnja su preokupacija fotografskog umjetnika Ratka Mavara. O tome svjedoči ne samo ova već i mnoge druge izložbe te foto-monografija istog naslova. U leksikonu suvremene umjetničke kritike izraz body art (tjelesna umjetnost) odnosi se na niz pojava i primjera korištenja tijela u raznim umjetničkim medijima kao temeljnog „materijala“ umjetničkog
izražavanja. Tako je i ovdje, kod Mavara. Fotografije „slučajnih“ žena, ne profesionalnih modela već prijateljica, službenica, poznanica, ž na iz različitih profesija i staleža postaju „predmet“ često redukcionističkog fotografskog postupka i temelj umjetničkog djela.
Mehanika svjetla od prvih je primjera fotografskog body arta bitna. Prvu takvu fotografiju načinio je umjetnik Dennis Oppenheim šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je svoje blijedo tijelo izložio suncu na jednoj Kalifornijskoj plaži. Tom prilikom na prsima umjetnika ležala je otvorena knjiga. Rezultat je nakon pet sati „tjelesne akcije“ bilo crveno opečeno tijelo s bijelim kvadratom na prsima. Ta fotografija Oppenheimove akcije predstavlja početak body arta u fotografiji i počiva na kredu da umjetnik ne stvara boje sam nego ih zatiče i koristi kako bi naglasio postojeće kulturne, estetske i društvene opreke (dihotomiju), Kod Mavara to je zamišljeno i izvedeno drugačije. Velikim umijećem tijelo ili njegovi dijelovi iskaču iz tame (prošlosti, anonimnosti) i postaju onaj prepoznatljivi i svakome poznat element libidalne energije koja se svjetlom nastoji istaknuti (oživjeti),
Cijelim ciklusom Mavarova body arta dominira postupak razotkrivanja i isticanja prirode golog ženskog tijela kao posljednjeg estetskog i vizualnog uporišta u svijetu koji od psihoanalize pa do realizma i dalje, sputava i potiskuje arhaične oblike tjelesnosti. Upravo zato isticanje kako su njegove fotografije svojevrsni pandan drevnim skulpturama, što je i podsvjesno prepoznatljivo,
svjedoči o rijetkom nastojanju da tijelo kao temeljna figura umjetnosti Zapada ne ode u dekonstrukcijski zaborav.
Ratko Mavar rođen je u Zagrebu 1963. godine. Završio je smjer fotografije u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Profesionalno se bavi umjetničkom, reklamnom i novinskom fotografijom.
Radio je kao urednik fotografije u desetak redakcija mjesečnika, tjednika i u dnevnim novinama.
Član je ULUPUH-a i HZSU-a, a 2012. ima status samostalnog umjetnika. Dobitnik je mnogih nagrada u zemlji i inozemstvu za novinske i umjetničke fotografije. Autor je fotografija na više plakata, nosača zvuka, fotomonografija i knjiga. Održao je 18 samostalnih izložbi i sudjelovao na stotinjak skupnih. Održao je više stručnih tečajeva, foto radionica i predavanja na fakultetima i drugim organizacijama te pisao stručne tekstove i redovite kolumne o fotografiji. Bio je član žirija ili izbornik za više foto natječaja i skupnih izložbi. Sudjelovao je u organiziranju i realizaciji nekoliko humanitarnih fotografskih projekata. 10 godina je volonterski radio na organiziranju i realiziranju TEDxZagreb konferencija. Suosnivač je Udruge Centar pažnje i njen prvi predsjednik. Napisao je dvije knjige proze, „U božjem lunaparku“ i „Princ šume“. Izdao je
fotomonografiju crno-bijelih aktova iz projekta Body Art Photo