Pojam oikonomos u antici je označavao gotovo pa trivijalnost upravljanja posjedom. Daleko iznad tog pojma bio je pojam etike koja je u istoj toj antici dolazila iznutra, razmatrala se kroz vrline. Etika u novom vijeku temelj pronalazi u međujudskim odnosima, a oikonomos prerasta u ekonomiju koja iz društvene nevažnosti postaje ekonomija – kraljica svih umijeća. Ekonomisti odjednom postaju stručnjaci u svemu, gurui, vođe, neosporni znalci. Novac istodobno postaje cilj koji opravdava sva sredstva…
Zašto ovo pišem?
Između ostalog, zato što je i ministrica okoliša ekonomistica . Od njoj nekoć bliske osobe sam saznala da nevjerojatnom lakoćom i brzinom upija i napamet uči brojke, iznose, podatke iz serviranih joj izviješća, pa onda njima izrijekom barata kao prosječan, školovan čovjek Voćkom poslije kiše (npr)… Pitam se koliko zna o ekologiji.
Pitam se i kako se dogodilo to da bez prigovora prihvaćamo ekonomiste kao stručnjake za sve. I: kako smo došli do toga da su ljudski životi postali potpuno nevažni u bitkama za što brže stečen novac? (živote životinja neću spominjati iako itekako razmišljam o njima, budući da će mi dežurni “čovjekoljupci” spočitati da životinje volim više nego ljude.) Postavljam si i pitanja o domoljublju. Kako netko može voljeti domovinu u kojoj živi, ako uništava njezina najveća blaga: okoliš, a samim time i ljude? Nije li ekocid ravan nacionalnoj veleizdaji?
Simone Weil veli kako čovjek počinjenjem zločina zapravo izlazi iz kruga ljudi (iz čovječnosti) te da je katarza kazne jedini način da se vrati u čovječnost. Jesu li toga svjesni oni koji izlikama izbjegavaju kaznu? Ili im je prljavo stečeni novac višestruko važniji od pripadanja ljudima? Pitam se zašto je nekima, u “moć” iniciranima toliko teško odstupiti s funkcije, jesu li uopće u stanju dokučiti da nisu dorasli? znaju li da politička “moć” i nije moć, nego je ogromna odgovornosti? Ili samo vide prestiž? Jesu li svjesni što je Lika? znaju li da i dalje, usprkos svemu, postoje “stvari” čija se vrijednost ne može odrediti novcem? Ili je njima novac jedini okvir unutar kojeg mogu razmišljati? Znaju li da u srcu pojma “politika” čuči BRIGA o ljudima, o njihovoj dobrobiti, blagostanju svih uključenih u život nekog okruženja? Voda i zemlja nisu ničija prćija. Čovjek ne može bez prirode. Priroda itekako može bez čovjeka.