Otišla je i Andrea (Zlatar), žena koja je svaki korak morala platiti bolom i bolju.

Samozatajna, a opet prodorna u svojoj tihoj, ali neumoljivoj borbi za kulturne vrijednosti. Svijet je mijenjala znanjem, blagošću i integritetom koji se rijetko sreće. Kao izvrsna profesorica, senzibilizirala nas je za književni tekst, za svijet kao tekst, za tekst kao tijelo. Za neparne ljubavi..

Kao da je svim silama gurala život koji ju nije htio. Bila je previše, tj. svijet je bio preuzak za njenu mjeru, pa je morala gurati zidove da bi stala unutra. Svaki put iznova. I svaki put ju je to koštalo tijela. Vidjela sam ponešto od cijene tog guranja… I voljela bih da je netko nju pogurao natrag, nježno, prema njoj samoj. Nadam se da jest…