U Izraelu su se na izborima natjecale dvije koalicije, jedna predvođena Benjaminom Netanjahuom, a druga se naziva jednostavno anti-netanjahuovska. U Francuskoj, najsigurnije glasačko tijelo na predstojećem izborima za svemoćnu poziciju predsjednika u Francuskoj ima Marine Le Pen, osuđena na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog krađe javnog novca, ali s posebnim sudskim dopuštenjem da se kandidira. Netanjahua, ako ne ostane na vlasti, čekaju sudski procesi zbog korupcije. Brazilski desničarski kandidat na predsjedničkim izborima Flavio Bolsonaro, koji je namjeravao promijeniti demokratski ustav i direktno potpomagan od Trumpa, nakon gubitka izbora pobjegao je 27. listopada u SAD; bivši brazilski predsjednik, njegov otac Jair Bolsonaro, osuđen je na 27 godina zatvora zbog pokušaja državnog udara. Izabrani predsjednik u Rusiji, Vladimir Putin, ima tjeralicu haaškog suda za ratne zločine zbog deportacije zarobljene ukrajinske djece, Benjamin Netanjahu zbog kolosalnog zločina nad stanovništvom Gaze. Ako ne ostane na vlasti, gubi pravosudni imunitet i kod kuće. Stranka koju vodi, Likud, je najveća u Izraelu, i dobila upravo najviše zastupničkih mjesta, 56. Ona je tokom zadnjih desetljeća iz te konzervativno-liberalne stranke desnog centra postala stranka vođe. Na drugoj strani, laburisti sa Shimonom Peresom i Yitzakom Rabinom, zvijezdama demokratizma, u Izraelu su evaporirali.
Ključ za odluke izraelskih birača je 7. listopad 2023., kad se desio najveći pogrom nakon onih u carskoj Rusiji potkraj 19. stoljeća i na prijelazu u 20., a po apsolutnom broju žrtava je i najveći pogrom ikad. U samo nekoliko sati ubijeno je preko 1.200, a ranjeno 3.400 ljudi. Kakvu je to tragediju izazvalo, u Gazi i svugdje gdje oko Izraela žive Arapi i Palestinci, je nepojmljivo, i ta tragedija teče. Zove se ratovanje spaljene zemlje i etničko čišćenje. Gavnokomandujući, koji upravo ovih dana najavljuje još i gore, sasvim je otvoreno, štoviše ponosno, je Benjamin Netanjahu.
Bilo bi dobro kad bi se Izrael mogao pripisati Bliskom Istoku, svijetu iza Bospora, gdje, zar ne, vladaju ‘drugi zakoni’, Treći je svijet, sasvim drugačija ‘kultura’, globalni jug, ‘novi svjetski poredak’ i što već iz naših vrlo ugodnih lijevih i desnih ladica. Međutim, Brazil je jedna od najvećih demokracija na svijetu, u Francuskoj se sasvim ozbiljno računa s pobjedom Marine Le Pen koja obećava čistu, bijelu Francusku i promjenu ustava, Akcija za Njemačku korak po korak preuzima regionalnu vlast pod Alisom Weidel i Björnom Höckeom; o antidemokratskom zaokretu Amerike pod vođom Trumpom da se ne govori. Međutim, problem je što Izrael nije na Bliskom Istoku, nego je ekstenzije Europe. Neposredna. Nastao je zbog europskih pogroma, segregacije sasvim nalik južnoafričkoj, te gotovo dovršenoj likvidaciji svih Židova na europskom tlu u Holokaustu. Sa sobom, u Palestinu, europski Židovi bili su ponijeli kao poputbinu parlamentarnu demokraciju, i ostvarili je. Na primjer 27. studenog 2026. održani su posve normalni parlamentarni izbori, uz učešće arapskog stanovništva i ulaskom18 zastupnika u Kneset.
Problem je što u toj izvezenoj Europi, ljudskom i idejnom materijalu zvanom Izrael, pobjedu, makar relativnu, odnio AfD, pobijedila je post-fašistica Sandra Meloni, pobijediili su Aleksandar Vučić, Viktor Orban, Vladimir Putin. Njih navodim kako bismo ostali kod personala iz srca Europe. Jer, tko i kakvi su zavladali Južnom i Sjevernom Amerikom je zastrašujuće; s iznimkama Kanade, Meksika i sada Brazila. Iznimkama. Izrael koji glasa za Netanjahua je karikatura. Crna i zla karikatura, ali samo po tome što je europska eksklava. Štoviše, on je karikatura desničarske demontaže demokracije u EU, budući da su se jedini stvarno dramatični preokreti u korist nje – borba za demokraciju na život ili smrt – desili u Ukrajini i Srbiji.
Nenad Popović