O rock galeriji, svojedobnom projektu Leiner-Hrnjak

Spojivši zvuk, oblik i pokret u jedinstveni multimedijalni izričaj umjetnici Leiner & Hrnjak uključujući i tim ljudi koji radi na projektu predstavljaju rock izvedbu u obliku priče na sasvim drugačiji i nov način. Cijeli je spektakl temeljen na priči koju simbolizira lik mornara. Upravo on predstavlja naše živote sa svim iskušenjima, dilemama, prekretnicama, strahovima ali i nadom. Rock izvedba glazbenika koji su se dokazali u neprikosnovenim bendovima na našim prostorima (Haustor, Vještice, Azra, Leiner & Hrnjak) ocrtava vrijeme koje nas nosi naprijed, vrijeme u kojem smo stasali i koje nas vječno spaja. U rock priči koju predstavljamo vrijeme pred nama predstavlja svjetlost, nadu i razumijevanje. Multimedijalni pristup priči odraz je suvremenosti i pristupačnosti svim generacijama, te obuhvaća umjetničke izričaje glazbenika koju su svoju karijeru ispisivali dugi niz godina u pjesmama koje žive vječno. Koncept rock koncerta prožet video produkcijom, dramaturgijom i suvremenim plesom predstavlja prvi projekt ovakve vrste uprizoren od hrvatskih rock glazbenika a u izvedbeni dio se uključuju glazbenici s gostujućeg prostora kao posebni gosti pronoseći poruku zajedništva i komunikacije prije svega! Što predstavlja Rock galerija? Multimedijalni projekt uključuje kombinaciju triju segmenta zvuk/glazba- oblik/umjetnost- pokret/ ples s ciljem razvoja komunikacijske i kulturološke razmjene zemalja u regiji, poticanja estetike i prikaza umjetničkog stvaranja pred svim iskušenjima modernog društva.Ćovjek-umjetnik svojim cjeložitovnim radom obilježava vrijeme i prostor u kojem stvara, vrijeme i prostor upotpunjuju ljudi koji u tom periodu obitavaju stvarajući zajedno sinhronu cjelinu. Umjetnost u svim svojim segmentima potiče kvalitetu i ljepotu života.Onog trenutka kad smo se našli u društvu poremećenih estetskih i kulturoloških vrijednosti, umjetnost i stvaranje našli su se pod upitnikom. Generacija umjetnika koja je tijekom dugog niza godina stvarala na različitim umjetničkim poljima, ostavljajući za sobom snagu poruke, ponovno je pred iskušenjem jer su način života, novo nastastala mjerila i način komunikacije ozbiljno ugrozili osnovni smisao umjetničkog stvaranja-slobodu izražavanja, razmjenu mišljenja, oslobađanje utjecaja. Upravo stoga projekt ROCK GALERIJA obuhvaća segmente umjetnosti u kojim je određena generacija umjetnika stvarala, one oblike umjetnosti koji potiču na društveni i kulturološki pomak nabolje i otvaraju komunikaciju bez granica. Multimedijalni projekt sa snažnom porukom podsjeća na bogatu prošlost, upućuje na sadašnjost i precizno definira budućnost upravo u trenutku kad se umjetničko stvaranje nađe pred zidom „novog vremena i kriterija“. Ovim se projektom hrvatsko umjetničko stvaranje prikazuje i u zemljama regije na novi način te rock koncert uključuje elemente drugih umjetnosti koje pretvara u cjelokupan umjetnički doživljaj. Boris Leiner: kulturno-umjetnički voditelj projekata Mišo Hrnjak: glazbeno-scenski voditelj Andrea Štalcar Furač: ideja, razrada i PR Srđan Sacher: autor glazbe za pojedine izvedbe i cover songa-„Mornar koji je iznevjerio more“, Marijan Grakalić: uvodni tekst, literarna obrada Leonard Lesić: multimedijska obrada, design i video produkcija, trailer Iz osvrta Marijana Grakalića: ”Neke stvari nemaju nikakav nadomjestak, čak i kada prođu ostanu tek neprežaljeni fenomeni, ponekad i onaj daleki eho nekog drugog svijeta i vremena koji nas i danas nekom silom nagoni da preoblikujemo sebe, svijet i maštu. Takvo je osjećanje i s muzikom novog vala i onom nešto kasnijom iz nje nadošlom, koja se ostvaruje kroz Rock galeriju. Ne može se stajati predugo onkraj onog svojstva koje donose ti zvukovi koji se s lakoćom probijaju kroz svakodnevna uobičajena stanja istodobno pitajući o tome kakvo je to začudno iznenađenje utvaranja, raskošnosti i dodira iskrenosti što nas tom prigodom obuzimaju. Ponekad, kada Boris i Mišo sviraju ”Azru” prelomi se trenutak, pred očima iskrsnu davno prošle situacije, posvete se tada neke intimnosti koje više ne postoje, i onda potom svijet opet ode dalje, i bude bolje i bude ljepše i duši i tom vremenu koje neprestance juri sve dalje. Postoji tu trunka onog razmišljanja pa čak i osjetilnosti što je po prvi puta iskazana odavno, još u pokretu Mlade njemačke lirike i to upravo kod pjesnika i novinara po čijoj je pjesmi ”Azra”, kultni domaći bend, i dobio ime Heinricha Heinea. On kaže kako je ”vrijeme Gospa pjesnika”, iz čega je kasnije i nastao pojam ”Zeitgeist” (duh vremena), a koji nas očito slijedi u osebujnoj rokerskoj maniri prelamajući se u našim osobnostima i u kulturi urbanog Zagreba od kraja sedamdesetih pa sve do danas. Ne zaziru od njegova svojstva niti ustvari ”Haustora” ili ”Vještica”, odgonetava se čak i u novom, u Sacherovim stihovima o ”Mornaru koji je iznevjerio more” upravo kao svjedočanstvo prijeloma ove naše ljudske epohe. Istodobno taj duh autentične Rock galerije nalazi se stalno u opreci prema svemu onome za što osjećamo da odlazi dalje i nestaje u svim tim budućnostima dok u nama i dalje postoji doživljaj i iskustvo koje je nepodijeljeno u vlastitoj svježini. Postoji tu naizgled čarobna neodređenost. To je onaj spleen koji je ponajprije prepoznat kao autentičnost grada i njegovog identiteta, ali i stanovnika. Zagreb se ne može zamisliti bez osamdesetih i kultnih elemenata kulture i glazbe što je tada iznikla na njegovom asfaltu, mjeri duha što nadilazi privremeni red ovog ili onog načina pojavljivanja slike svijeta. Svaka je ideja vremeplova u ovom slučaju posve neutješna. Nije to zato što se ne borimo s nedostatkom prisjećanja, već se ovdje radi o neprebolnosti koja se iskazuje u umjetnosti, glazbi i riječima, u odrješenju iskrene zbunjenosti koja ne želi šutjeti već se pokazuje duhom vremena koji je na bitan način utjecao na živote svakoga od nas. Ne mogu se ni u kom smislu odreći Rock galerije ili Zagreba a da ne postanem sam sebi tuđ, ili stranac. I koliko god da uzrastu one sile koje svakom otkidaju dio po dio duše i odnose ih onamo gdje umiru ili nestaju težnje, razmišljanja i čitave generacije, koliko god to bilo neprebolno, surovo i teško, uvijek ću pripadati tom duhu koji ustvari, drugu domovinu i ne treba.”

Prisjetila se i priredila Andrea.Štalca Furač. Fotke Braco Furačheinrich heine