
U petak trećeg novembra u zagrebačkom Kulturno informativnom centru u ulici pjesnika Petra Preradovića po šesti je put dodijeljena regionalna Književna nagrada Predrag Matvejević. Između 130 autora iz cijele regije izbor je pao na mladog riječkog umjetnika i piscu Karla Ilića, za njegovu knjigu ”Taksim bop”. ”Taksim bop je naizgled knjiga eseja, no ona je zapravo sklop poetskih priča o postanku i nije uz”Al’ud” krenula iz Istanbula i mediteranskog prapočela glazbe, već i kroz krvotok drevnog instrumenta i njegovih majstora i kroz harmonije koje vežu prostor i zvuk, povijest i pripovijest, ljubav i smrt. Kroz metaforičke veze epigrafa i podteksta, uz priče osobnih sudbina i povijesnih trauma, otmica i sužanjstva kroz glazbu, žanrovski se uvijaju pripovijest i poezija”, kaže se u obrazloženju nagrade žirija kojeg su ovaj put činili Suzana Matvejević (kćer Predraga Matvejevića), Nataša Govedić, Srđan Gagić i Namik Kabil.
Tako se i ovaj puta pokazalo zašto je ova književna nagrada koju smo sa Suzanom pokrenuli 2021. godine bitna za naš kulturni i književni prostor. Ona od početka sadrži bitnu klicu koja umjetnosti, napose književnosti daje bitnu kulturnu i društvenu moć a koju je Predrag Matvejević stalno bilježio u svojim pisanjima, a to je emancipatorska dimenzija pisane riječi njezina sposobnost da oslobađa pojedinca i društvo od nametnutih autoriteta, predrasuda, društvenih dogmi i nesvjesnih mentalnih kaveza. Književnost nije samo estetski čin ili puka zabava; ona je i aktivan alat društvene i osobne transformacije, koji nam umnogome omogućuje da zamislimo drukčiji, bolji i pravedniji svijet. Jezik je prostor slobode, područje u kojem je moguće odmaknuti se od krutih struktura, od nametanja crno-bijelog svijeta, dogmi svih vrsta i fela, mjesto gdje se može imenovati ono neizrecivo (trauma, nepravda, tabu), i stići na ”drugu obalu” to jest uzdignuti glas tamo gdje inače stoluje jedino šutnja.
Uz razne rakurse jedne tako složene pojave kao što je ova književna nagrada, valja naglasiti njezino ustrajavanje na emocionalnoj pismenosti i osnovnu zadaću i potrebu očuvanja mašte kao bitnog resursa etičkog buđenja i moralne autonomije pisca, njezine jasne namjera ukazivanja na vrijednost spoznaje o zajedničkoj sudbini koju dijelimo a koju književnost dotiče shvaćanjem i predočavanjem univerzalnih niti što nas povezuju, a čime se nadilaze nacionalne, vjerske i rasne podjele.
Književna nagrada Predrag Matvejević kako se vidi, važan je kulturni motiv koji se trudi vratiti dostojanstvo i autonomiju književnosti koju joj iz raznim razloga žele oduzeti uvriježeni klanovski obrasci, izdavački profiteri, društven i politički sustavi i raznorazne interesne grupe.
Bravo za prijedlog književnost protiv instrumentalizacije.

Fotografije Jovica Drobnjak