U vrijeme turobno, kad vlada prosinac
Ti sretni potoče što žuriš,
Svaki tvoj zeleni mjehurić
Još pamti sunčev poljubac.
Ali kad osjete smrzavicu,
Svi se odreda odmah strežu
U namješkanu kristalnu mrežu,
I ne muče te jadom krivice.

Ah, ista takva sudba snađe
Sve dične gospe i momke fine.
No, dal’ se ikad itko nađe,
Da ne bi plak’o kad radost mine?
No , kako biti sam i tada
Kad nigdje nemaš utočišta,
Kad te praznina i čemer svlada-
O tome pjesme ne kažu ništa.

Prepjev: B. Jelušić