Zamišljam sada kako gostujem kod Tihomira Ladišića pa me on pita: -Volite li Hrvatsku?
Pitanje nije samo budalasto nego je na primitivan način zločesto. Eto, sad će me novinar razotkriti kao mrzitelja Hrvatske! Osobno, mislim kako svaki građanin ima pravo i ne voljeti naročito svoju zemlju, ali dužan je poštovati njezine zakone, biti joj ustavno lojalan.
Međutim, ja bih odgovorio kako volim Hrvatsku. Doista, jednom stišanom, nježnom ljubavlju volim njezino more, otoke, brda joj i dol… Za mene je to najljepši dio svijeta. Malo sam pristran, znam, ali ljubav je uvijek takva!
Hrvate volim, naravno, kako koje, ovisno o tome koliko su dobri ljudi, pametni, talentirani, ili čak nemaju neke posebne kvalitete, ali su mi naprosto dragi… (Priznajem, Hrvatice volim malo više)
Volim hrvatsku kulturu, posvetio sam joj, uostalom, cijeli svoj radni vijek.
Pa zašto sam ja onda loš Hrvat, Nehrvat? Ludi Harold i pijanac?
Zato što ne pokazujem jasnu i nedvosmislenu mržnju prema Srbima, Crnogorcima, Bošnjacima, Slovencima, Makedoncima. Ne povraćam spontano kad netko spomene jednu već dvadeset i pet godina mrtvu državu. Zar je vaše hrvatstvo tako slabo, nepostojano, kad se i danas plašite jedne odavno mrtve države?!
Evo, donosim ovdje link na plahtu od teksta koju je Tihomir Dujmović objavio u Slobodnoj Dalmaciji kao svoj odgovor na moju fb zafrkanciju od dvije rečenice.. Da vas podsjetim i na to:
“Aniću, Aniću, jadan ne bio; za ovu količinu nostalgije, Bruna Esih će ti propisati doživotnu zabranu objavljivanja u svim hrvatskim medijima i pet godina ljuštenja krumpira.
No, svejedno, sretan Dan Republike svim nostalgičnima, pa makar za to svi skupa godinama ljuštili krumpire:)”
I naposljetku ne mogu a da se ne zapitam s tugom (mojom, hrvatskom i dalmatinskom) u što se to pretvorila Slobodna Dalmacija kad joj je Tihomir, tako glup i nepismen, glavni kolumnist?!

Tihomir Dujmović: Velimir Visković, rakija i zaluđenost Jugoslavijom