.

Noću u snu gradovi i ljudi,

Nemani, kule u zraku,

Sve, ti to znaš, sve se diže

Iz tamnih predjela duše,

Tvoja su slika i djelo, vlastiti

Tvoj su san.

Kreni danju kroz grad i ulice,

Gledaj u oblake, lica

I začuđen ćeš shvatit tad:

Oni su tvoji, ti si njihov tvorac!

Sve što pred čulima tvojim

Stostruko živi i leprša

Tvoje je, u tebi unutra

San, koji ljulja tvoja duša.

.

Kroz samog sebe vječno prolazeći,

Čas sputavajuć se, čas šireći,

Ti govornik si i slušalac,

Stvaralac i rušilac.

.

Čarobne sile, zaboravljene davno,

Predu svetu varku,

I svijet, neizmjerni,

Živi od tvog daha.