Ulomak iz moje knjige „Dnevnik smrti“, te monografske knjige „1991.“ (zasebna izdanja na hrvatskom i engleskom jeziku).
.
Zagreb, 15. listopada 1991.
.
Noću kada utihne promet i drugi zvuci koji remete noćnu tišinu žitelji Zagreba mogu jasno čuti potmule zvuke eksplozija u nedalekoj daljini. Pokupska fronta tada ulazi u naše domove i ostaje do jutra, kada se utopi u buci prvoga prometnog juriša. Stanovnici Novog Zagreba i europski promatrači smješteni u hotelu „I“ imaju privilegij da detonacije čuju po cijeli dan. Jasno se i razgovjetno čuje udar svake granate. Što li tada misle oni koji su tu da bi vidjeli i čuli, i zbog toga su potegli s drugog kraja svijeta – ne znam. Ne znam ni što misle oni naši, čiji je posao da misle.
Dok nisam bio tamo, nisam ni znao koliko je blizu. Sada znam, prva linija obrane grada Zagreba i ujedno prva linija fronte – od nas je svega 20 – 25 kilometara daleko. Blaženo neznanje!
.
NE DOPUSTIMO DA SE ZABORAVI !!!
radio gornji grad 
