Bez obzira na sve što je kasnije zbrzdao i recentnije medijske eskapade i nedokuhane albume, Johnny Štulić i Azra su jedan od temeljaca hrvatske (ex Yu) diskografije. Čak da su samo snimili jedan jedini album – “Ravno do dna”.

I danas, baš kao i u vrijeme zvjezdane popularnosti Johnnyja Štulića i Azre koncertni album snimljen u paklenoj atmosferi „Kulušića“ zvuči kao nepatvoreno remek djelo! „Ravno do dna“ nije samo sjajan koncertni album, impresivan dokument jednog banda i – još i više – vremena: on je, prije i poslije svega, svojevrsni „the best of“ i Štulića i Azre i zagrebačkog ogranka novog vala. Više je razloga tome…

Izvedbe u „Kulušiću” bile su i svojevrstan popravni ispit za trapavo realiziran studijski prvijenac koji je bio fascinantno pismo o namjerama i dokaz iznimnog Štulićevog autorskog talenta. Na „Ravno do dna“ našlo se 11 od 12 pjesama s prvijenca (izostavljena je samo „Žena drugog sistema“) što će reći senzacionalni i izvanvremeni zgodici poput „Jablana“, „Uradi nešto“, „Vrijeme odluke“, „Krvave Meri“, „Gracije“, „Tople usne žene“, „Iggyja Popa“… Sa dvostrukog albuma „Sunčana strana ulice“ našli su se također ključni brojevi iz Johnnyjeve „zagrebačke faze” s upečatljivim urbanim vinjetama poput „Užas je moja furka“; skladbe obdarene razornom dijagnozom „smrdljivi grad zatvara podrume, smrdljivi grad zatvara ulice, smrdljivi grad je zadovoljan sobom…“. „Sunčana strana ulice“ je koncertnom albumu dala i iznimne Štulićeve ljubavne pjesme („Provedimo vikend zajedno“), nove sugestivne urbane sličice („041“) ali ponajviše gnjevne političke i socijalne teme („Poljubio me…“, „Kurvini sinovi“, „Poljska u mome srcu“, „Užas je moja furka“…). „Ravno do dna“ bio je album eruptivne snage ali i precizno konstruiran koncertni projekt koji je želio naglasiti i „svađalački“ i moralizatorski Johnnyjev diskurs s pomakom autorskog fokusa od „malog čovjeka” i zagrebačkog okruženja ka „velikim istinama” koje su obilježile „Sunčanu stranu ulice“.