STARI MOJ
–
Ja sam opsjednuta žena
Sjedim kraj telefona
kao pas pred vratima
Zamišljam ga
kako negdje u zadimljenom stanu
u crnoj potkošulji,
otresa cigaru u praznu šolju kafe
i govori mi:
‘Vještice moja, dođi ovamo’
I ja bih došla
Bosonoga, mokre kose
Kroz cijeli grad, pod grȁdom
preko vlastitog ponosa
koji ionako ne vrijedi više od marke
U sobu mi ulazi majka
Dolaze mi prijateljice
Nagovaraju me da ga zaboravim
Nabrajaju razloge za to
kao spisak za trgovinu
I ja se sa svakim slažem,
ali nema koristi od toga
Ono što osjećam
ne reaguje na razloge
Bacam se na krevet
Čitam nešto od Erice Jong
Bilo šta
Napolju se komšije svađaju,
vjetar tuče,
a ja izgaram
u vatri požude
kao na lomači
I niko mi ne vjeruje,
da može toliko boljeti želja,
osim čovjeka koji je kroz to prošao
i sad u pepelu
ljubavi svoje kleči