– Da vam sameljem jednom, dva puta?

Filipinka reže junetinu na komade pa prilazi mašini za mljevenje.

– Može jednom. A imate još kakvog mesa unutra u mašini?

– Nema.

– Sigurno?

– Nema sigurno.

Dok se meso melje, žena se okreće meni:

– Znate, ostave unutra svinjetinu ili neke masne ostatke pa onda samelju sve skupa.

– A što, ne volite svinjetinu? – pitam je

– Pa svinjetina je tri puta jeftinija od junetine. Varaju nas! I pogledajte, nema više naših, sve stranci!

– Pa što s tim?

– Pa naši nemaju posla, a oni rade za pola manje plaće. Sramota!

– Gospođo, a znate koliko nas Hrvata radi po svijetu za bolju plaću nego ovdje? Mislite da je ona došla s druge strane svijeta da uzme našima posao?

– A vama to ne smeta?

– Što?

– Pa da naši nemaju posla, a da nam ovi smeđi rade, a ne znaju ni jezik!

– A vi ste Zagrepčanka? – upitam je.

– Kakve to veze ima?

– Pa pitam, jeste?

– Ne. Iz Siska sam, tu mi radi kći pa sam u posjeti.

– A zašto je došla vaša kći iz Siska raditi u Zagreb?

Žena se odmaknula, odmjerila me i shvatila. Uzela je bez riječi meso, okrenula se demonstrativno i otišla