VIŠE VOLIM RUŽE

Više volim ruže, ljubavi moja, od domovine,
i draže su mi magnolije
od slave i vrline.

Sve dok me život ne umori, puštam
da život kroz mene protiče,
a ja da se ne promijenim.

Što mari onaj koga se ništa više ne tiče
što jedan gubi, a drugi pobjeđuje,
ako zora uvijek sviće,

Ako se svake godine s proljećem
pojavi novo lišće
a s jeseni nestaje?

A ostalo, sve ono što smrtnici
životu pridodaju,
čime mi dušu obogaćuje?

Ničim, osim željom za ravnodušnošću
i mlakim povjerenjem
u čas koji izmiče.

S portugalskog preveo Mirko Tomasović
Priredio Đoko Erić