NIHILIZAM BALKANSKOG DRUGARSTVA

Marksizam je praksa
Emancipatorne solidarnosti,
Usmjeren na revoluciju.
Revolucija je produkcija ljudskog, suviše ljudskog svijeta.
Revolucija je i reprodukcija otuđenog svijeta
U pravdu za sve, i obuzdavanje afekata.
Kontrarevolucija je inzistiranje na dominaciji višeg talenta,
Ideologija artiljerijske superiornosti,
Nemoć ljubavi na prvi pogled,
Kao i melankolija pobjednika u liku poraženog viteza
U sukobu sa samim sobom.
Vlasništvo nije samo krađa, vlasništvo je i pravo
Na proizvodnju diskriminiranih, pravo na pogled s visoka.
Potraga za 'čistim životom' uključuje i sjećanje
Na moralnu superiornost Balkana.
Balkan, moj barbarski dvojnik,
Moja nostalgija za osvetom, s pogledom na Zapad.
Balkan, ima život, ima i nadu, i zlobu, i kult ubijanja
Zmaja, pod kojim se igraju djeca.
Nema ničeg istinitog u objektivnom
Sagledavanju 'svega i svačega' svijeta.
Tek jedinstvom globalnog sela i patološkog subjekta vječnog mira
Izranja zagonetka duha
Bez svog gospodara.
Što je to 'neka poopćena stvar'
U svakodnevnom životu
Čistog iskustva diskontinuiranog kontinuiteta?
Marširali smo unatrag
Linijom najmanjeg otpora,
Jedno pored drugoga.
I bili smo sretni,
Dok je tvoju pušku milovala tama,
Činili smo samo ono što nam je govorila glazba.
Glazba nas je tetošila. Glazba nas je razmazila.
Upustimo li se u apstrahiranje
Vršimo nasilje bestemeljnim temeljom
Nad stečenim razumjevanjem svijeta,
Terorom etničkog prava
Etničko Istih nad etnički Drugima - bez prava.
Zazivala si Balkan, pomalo luda,
Bila si u zanosu,
Pomalo od drugarstva, pomalo i zbog proljeća
Htjela si još,
Pod uvjetom da drugarstvo obnavlja samo sebe
Čisteći vlastite redove.
Duh se pojavljuje u vremenu, priroda u prostoru,
Sa zvukovima i sa bojama,
Ja je negativ od Ti,
Ti je pozitiv od Ja.
Bez zvukova i bez boja
Nije dopušteno misliti.
Jesam li konačno pronašao svoj vlastiti dom?
Sa svima koje volim,
Sa svima kojima vjerujem.
Prostor je prošireno vrijeme!
'Besmrtno sada' negacija je 'vječno nikada'.