O KRVOPROLIĆU ČITAJTE NA PLAŽI, A MAČKA NEK BUDE U BIKINIJU

Monstrum dječjeg lica u ulozi influencerice

Jedna ugledna političarka na Facebooku neki dan preporučuje pet knjiga za ljetno čitanje na plaži, sve vrhunski ozbiljnu i dramatičnu literaturu, od čega je jedna roman o stradanju djece u Gazi…

U ovom ludom svijetu sveopće anomije malo toga može iznenaditi nekoga tko se trudi biti realan i suočiti se s najrazličitijim pogledima na stvari, no ovo me iznenadilo do granice šoka. Jer, političarka u ulozi književne influencerice je psihijatrica, doktorica znanosti, ona koja bi trebala biti alfa i omega za mentalno zdravlje, ona koja zna razlikovati dobro (empatiju) od zla (površnog primanja informacije o nekoj tragediji).

U tom videu mi je djelovala kao monstrum dječjeg lica, jer… preporučiti knjigu o stradanju djece u Gazi kao razbibrigu na plaži…

Hipotalamus na trideset celzijevaca i “brain fog”

I oni koji nisu medicinske struke znaju da je mozgu za idealan rad nužna sobna temperatura oko 22°C. Tada se tijelo nalazi u termoneutralnoj zoni, što omogućuje mozgu da troši svojih standardnih 20% ukupne tjelesne energije isključivo na kognitivne funkcije. No, kad dođe do ljetnog skoka temperature na 30 i više celzijevaca, javlja se slom termoregulacije u hipotalamusu.

Zbog širenja krvnih žila u koži dolazi do pada sistemskog krvnog tlaka, što smanjuje cerebralni protok krvi. Taj smanjeni protok krvi rezultira time da mozak prima manje kisika i glukoze, koje su njegovo primarno gorivo za rad, te neminovno dolazi do pada koncentracije i osjećaja umora.

Uz to, narušava se krvno-moždana barijera koja služi kao filtar koji štiti mozak od toksina. Toplina kakva je u gradovima i na plaži povećava propusnost te barijere, što pak omogućuje ulazak upalnih bjelančevina u mozak i uzrokuje maglu u glavi poznatu kao „brain fog”.

Stručnjakinja psihijatrijske struke zasigurno ima u malom prstu ovo što sam navela o funkcioniranju mozga na ljetnim temperaturama i sigurno zna da pojam „ljetnog štiva” proizlazi iz ograničenja mozga da u tim uvjetima procesuira zahtjevnu književnost koja traži dublji kognitivni i empatički angažman. No, ona ipak preporučuje potresni roman o stradanju djece u Gazi kao ljetno štivo!

Video sam odgledala četiri puta u dva dana – da se uvjerim je li istina to što me sablaznilo prilikom prvog gledanja, da to nije bila neka halucinacija, nusprodukt vrućine i sparine koja je izazvala krivi spoj u mojoj glavi… Nije.

Sudar s neobuzdanom nastranošću

Taj moj susret s psihijatričinom preporukom za čitanje na plaži događa se dok kraj ventilatora prerađujem rukopis knjige eseja o književnosti u rukopis teorijskih eseja (Talasanje u petlji), što znači da rukopis provodim kroz znanstvenu paradigmu, gdje sve mora biti racionalno, ne smije biti proizvoljnosti koja strši. Eto, u jednom takvom stanju discipline i racionalnosti – ovo mi bude sudar s neobuzdanom nastranošću! Jer, podcrtavam: dotična znanstvenica, psihijatrica, političarka – simbol je pravedne borbe protiv korupcije stranke na vlasti i ima pretenzije da bude premijerka…

I dobro, mislim si – pusti sad to, nemoj da ti to troši radnu mentalnu energiju, nije vrijedno, a Stoici bi rekli da je nevažno. Jer po njima – nevažno je sve ono na što čovjek ne može utjecati. Stoga, rekoh sebi, prihvati jednostavno da svašta ima na ovom svijetu… Osim toga, možda ti se na jesenskoj temperaturi u glavi ti motivi poslože za jednu kratku priču; no – nemoj ništa skicirati, nemoj se raspršivati, pričekaj da ti napokon iziđe knjiga priča Zagrebački kiber-gotik, a onda možeš prijeći na gotik i horor s motiva iz interneta, polako, ne žuri, opusti se.

Ali jutros sam se probudila i opet se sjetila nje! Nje i jednog luđaka s Facebooka koji ima mačku.

Psihopatologija i modna industrija za mačke

Lako što je dotični mačkoljubac i svojoj ljubimici ispunjava sve potrebe i želje, ali… On u svakom videu na Facebooku mačku odijeva u drugu odjeću i kiti s drugačijim nakitom; tu su i razni šeširići i sunčane naočale s dezenom u kojem su haljinice i kostimići – šos i majice – a nekad su to hlače i majice… To je čovjek koji troši tisuće dolara za modnu odjeću i modne dodatke, pa i na dekorativnu kozmetiku za svoju mačku, prije svega na palete lakova za nokte!!! Nju mu je – kako kaže – sam svemir namijenio, to je mačka koja je za njega rođena, da joj bude rob i sluga…

Čovjek je toliko lud da sam ga upratila, da vidim dokle to ide! U zadnjem videu na Facebooku on je pokazao mačku u dvodijelnom kupaćem kostimu! Donji dio je nekakav lepršavi pojas, a gornji šareni heklani grudnjak (za dvije sise) s trakom što se veže oko vrata!

Eto dokle to ide! Pod „to” mislim ne samo na psihopatologiju tog mačkoljupca (koji opsesivnim bavljenjem svojim ljubimcem bježi od tko zna kakve traume!), nego mislim i na psihopatološku industriju mode za mačke!

Tko ima ili je imao mačku vrlo dobro zna da mačka pati kad se na nju stavlja nešto što je sputava, da mačka ne voli ni (labavu) ogrlicu protiv buha i da će je pokušati skinuti, pa će njen vlasnik – ako je sućutan – potražiti neko drugo sredstvo, npr. tekućinu (frontline) koja se mački nakapa na vrat pa je to za neko vrijeme štiti, a ne sputava. Također, vlasnik koji voli svoju mačku patit će s njom ukoliko bi ona morala iz medicinskih razloga nositi plastični okovratnik, nekakav zavoj ili slično; no – takva strana tijela su za njeno dobro, dok ova druga – modni dodaci – spadaju u kategoriju mučenja životinje! A ono što je bizarno – da u tom mučenju sudjeluje i legalna modna industrija koja podupire i rasplamsava maštu perverznih mačkoljubaca!

Otupio je svijet: Apsurd na ležaljkama

Kada bi se poštovali međunarodni zakoni – od onih temeljnih, od UN-a, pa do državnih koji se naslanjaju na njih – nikada ne bi došlo do genocida u Gazi, tamo se ne bi nikad desilo da djeca skapavaju u ranama i gladi… Ne bi bilo mučenja civila, ni mučenja životinja. Ali silnici nasilnici ne poštuju zakone nego provode svoju volju na očigled svijeta koji je…. otupio?!?

Da, otupio je, dočim naša psihijatrica preporučuje potresnu knjigu o stradanju djece u Gazi kao štivo za plažu i dok perverzni mačkoljubac negdje u Americi okiva svoju mačku u odjeću i nakit. Ali, da ne moraliziram…

Zamišljam mogući susret naše psihijatrice i opisanog američkog mačkoljupca negdje na plaži…

Mačkoljubac leži, a u ruci drži uzicu s kojom je svezana mačka sa šeširićem na glavi, sunčanim naočalama na nosu, u bikiniju, crveno nalakiranih pandži. Psihijatrica na susjednoj ležaljci također je s glavom u šeširu, sunčanim naočalama na nosu, pije neki koktel i čita neku tešku, debelu knjigu. Mačka je gleda kroz svoje sunčane naočalice u obliku srca i zijeva, no, najednom mjaukne, na što se njen ludi vlasnik obraća psihijatrici:

„Oprostite, kakva vam je to knjiga, bi li bila zanimljiva da je pročitam svojoj mački?!”

Ovdje moram prerezati tekst zbog autocenzure, što je šteta, jer njihov dijalog bi nadmašio Eugènea Ionescoa i Samuela Becketta. To bi bila drama apsurda našeg doba, nešto kao leteći lunapark, pakao, cirkus Montyja Pythona.