Bilo bi lijepo da pišemo i pričamo o rođenjima. No važno je pričati i o smrtima. A puno je to smrti u eteru, i oko nas, i u svijetu. Ne mogu ne osvrnuti se na zadnje tri o kojima danas razmišljam.

Šac – Slobodan Šnajder – vjerujem da je najvažnije to što su njegova misao, riječ, poruke, uvijek bile (bar od početka 1990-ih kad sam ga počela čitati i pratiti) neka vrsta putokaza kako da Hrvatska postane bolje, otvorenije društvo. Na stranu umjetnost. Naravno, uopće ne spominjem, niti sporim, kvalitetu i nivo dramaturškog rada i pisanja. Nego jednostavno osjećam da su te poruke bile, a jesu i sada, najvažnije. Od rata pa na dalje. Čitali ga ili ne, pratili ga ili ne, to je jedan od onih rijetkih kojima se ne može zamjeriti “šutnja intelektualaca” u ključno vrijeme. Svjesna sam da je to platio. Vjerujem da je bilo teško. Hvala mu na tome, na njegovu glasu, a ne samo na dramskom radu i knjigama.

Ksenija Urličić – znam da se bavila zabavnim programom, i da je imala izuzetnu radnu etiku. Kad sam bila klinka, sjećam se, njezino ime se spominjalo s dozom poštovanja, a na nju sam gledala kao na damu. Onda je počeo rat, sve se promijenilo, pa i ti pogledi… Doživjela je pozne godine, i uspjeh mnogih svojih projekata. No, ne doživljavam njezin rad kao bitan doprinos hrvatskom društvu, možda zbog toga što mi je njezina desna politička provenijencija (i istupi) strana. Što se tiče doprinosa kulturi i umjetnosti, estrada je sigurno njezinim radom na Dori profitirala (jako mi je teško utrpavati Doru u kulturu i umjetnost, no kad eto spada u tu kategoriju, kreativne i kulturne industrije), a kako ne pratim zabavni program na HRT, mogu samo pričati o prošlosti i dojmovima sa strane.

Jimmy – Jimmy Stanić – mislim da je njegov glas bio najveće veselje tolikim generacijama da ga nitko drugi nikad neće nadmašiti. Od onih rođenih prije 120-130 godina pa do balavurdije. Zar nije to dar? Nevjerojatan dar, zabavljati tisuće, pa i stotine tisuća ljudi, toliko neviđeno dugo, kroz generacije i generacijem i pritom odavati dojam da se i sam zabavljaš i uživaš u tome? Kolikima samo osmijeh dođe na lice samo kad ga vide nakratko na tv ili čuju na radiju. Sjećam se kako je moja nonica voljela kad bi naletila na televiziji na Jimmya. A ona je bila rođena 1914. On jest bio i ostat će svojevrsni fenomen. Ali… Prolazi sve… Laka mu zemlja.