Nijemci su izašli na izbore i ponovno napravili ono što posljednjih godina sve više nervira njemačku političku elitu:
glasali su kako su htjeli.
U Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju
AfD – 38,2 posto.
SPD – 35,5.
A CDU kancelara Friedricha Merza – veličanstvenih 4,9 posto…
Stranka Konrada Adenauera, Helmuta Kohla i Angele Merkel tako je u jednoj njemačkoj pokrajini uspjela ostvariti povijesno dostignuće:
nije prešla ni izborni prag.
Merz je rezultat nazvao ‘katastrofom’.
Tu mu se teško može prigovoriti nedostatak analitičke preciznosti.
Ali Njemačka je zemlja reda.
Kad birači naprave nered, političari odmah počnu slagati koaliciju da se red ponovno uspostavi.
Jer AfD može dobiti 38 posto glasova, ali postoji Brandmauer – protupožarni zid!
Zid koji treba spriječiti AfD da dođe na vlast.
Njemačka je, dakle, prije 37 godina srušila jedan zid jer je dijelio narod, a danas gradi drugi jer narod pogrešno glasa.
Povijest očito nema smisla za ironiju.
I dok je na sjeveroistoku pobjeglo udesno, u Berlinu je biračko tijelo učinilo upravo suprotno.
Die Linke – 25,7 posto.
CDU – 18,8.
AfD – 16,3.
Zeleni – 14,3.
SPD – 12,1 posto.
Dakle, stranka koja je desetljećima bila jedan od stupova njemačke države u glavnom gradu sada jedva prelazi dvanaest posto.
Ali nema razloga za paniku.
To se stručno zove stabilnost političkog centra.
Posebno je zanimljiva njemačka mladež.
Među biračima od 25 do 34 godine čak 48 posto glasalo je za Die Linke.
Mladi Berlinci očito su zaključili da kapitalizam fantastično funkcionira, samo još nisu pronašli stan koji si mogu priuštiti.
Pa su glasali za stranku koja obećava jeftinije stanovanje i rezanje previsokih najamnina…
Na drugom kraju nekadašnje DDR, birači su zaključili da im je dosta skupih energenata, gospodarske stagnacije i postojeće politike prema Rusiji, pa su masovno otišli AfD-u.
Jedni traže jeftiniji stan.
Drugi jeftiniji plin.
A politički centar im objašnjava da su problem – oni!
To je manira moderne europske demokracije.
Kad građani desetljećima glasaju za iste stranke, to se zove politička stabilnost.
Kad prestanu, to se zove populizam.
Ako odu desno – opasnost za demokraciju.
Ako odu krajnje lijevo – populizam.
Ako ostanu kod centra – odgovorni građani.
Demokracija, dakle, funkcionira savršeno.
Samo bi još trebalo nekako riješiti taj neugodni detalj zvani birači.
Jer Njemačka danas ima zanimljiv problem.
AfD raste.
Die Linke raste.
CDU pada.
SPD tone.
Zeleni gube.
A onda stranke koje su izgubile sjednu za stol i pokušavaju sastaviti vladu bez onih koji su dobili najviše glasova.
Sve potpuno legalno.
Sve potpuno demokratski.
I sve politički sve teže objašnjivo čovjeku koji je upravo ubacio listić u kutiju.
Možda zato problem više nije ni AfD ni Die Linke.
Možda je problem mnogo banalniji: milijuni Nijemaca više ne vjeruju političkom centru koji im uporno objašnjava da nema alternative.
A kad ljudima dovoljno dugo govoriš da nema alternative, jednoga dana odu na izbore i zaokruže stranku koja se, sasvim slučajno, zove –
Alternativa za Njemačku.
Crni humor ponekad ne treba vicmahera.
Dovoljni su izborni rezultati..