Marguerite Yourcenar: Otvorenih očiju (1980)

Osuđujem neznanje koje trenutno vlada kako u demokratijama, tako i u totalitarnim režimima. To neznanje je toliko snažno, često toliko potpuno, da bi se reklo kako ga je sistem želio, ako ne i sam režim. Često sam razmišljala o tome kakvo bi moglo biti obrazovanje djeteta.

​Mislim da bi trebala postojati vrlo jednostavna osnovna obuka, u kojoj bi dijete naučilo da postoji unutar univerzuma, na planeti čije će resurse kasnije morati čuvati, da zavisi od zraka, vode, svih živih bića i da najmanja greška ili najmanje nasilje rizikuju da sve unište.

​Naučilo bi da su se ljudi međusobno ubijali u ratovima koji nikada nisu učinili ništa drugo osim što su rađali nove ratove, te da svaka zemlja prekraja svoju historiju, lažno, kako bi laskala svom ponosu.

​Naučilo bi dovoljno o prošlosti da se osjeti povezanim s ljudima koji su mu prethodili, da im se divi tamo gdje to zaslužuju, a da od njih ne pravi idole, kao ni od sadašnjosti ili hipotetičke budućnosti.

​Pokušalo bi ga se upoznati i s knjigama i sa stvarima; znalo bi imena biljaka, poznavalo bi životinje bez prepuštanja odvratnim vivisekcijama koje se nameću djeci i vrlo mladim adolescentima pod izgovorom biologije; naučilo bi pružati prvu pomoć povrijeđenima; njegovo seksualno obrazovanje uključivalo bi prisustvo porođaju, a njegovo mentalno obrazovanje pogled na teške bolesnike i mrtve.

​Dali bi mu se i jednostavni pojmovi morala bez kojih je život u društvu nemoguć, što je pouka koju osnovne i srednje škole u ovoj zemlji više ne usuđuju davati.

​Kada je riječ o religiji, ne bi mu se nametala nikakva praksa niti dogma, ali bi mu se reklo nešto o svim velikim svjetskim religijama, a posebno o religiji zemlje u kojoj se nalazi, kako bi se u njemu probudilo poštovanje i unaprijed uništile određene odvratne zablude.

​Naučilo bi voljeti rad kada je rad koristan i ne dopustiti da ga obmane reklamna podvala, počevši od one koja mu hvali manje-više patvorene slatkiše, pripremajući mu buduće karijese i dijabetes.

​Sigurno postoji način da se s djecom razgovara o zaista važnim stvarima ranije nego što se to čini.

Priredila Sadžida Jerlagić