KRATKA POVIJEST SMRTOSLOVLJA
Magritovo oko gleda me s tanjura.
Dalijeve ure cure u prazninu.
Dug i prazan hodnik, prazna prefektura,
Kafkin mantil skuplja vlagu i tufinu.*
Nabokov na klinu drži tanku mrežu,
A leptiri slave dan oslobođenja.
Za zemaljski prostor još ga misli vežu,
Dok se sve u krhka neobličja mijenja.
Lud je bio Pound, a Hemingway drčan:
Sad im knjige trunu u kasliću uskom.
Ne mari za mudrost svijet gol i rastrčan,
Dok se sladi vinom i pečenom guskom.
Tournier bi SLAVLJA, a živi ko asket.
Svoju lampu dugo noću ne prituli.
Drugi zrelo voće pobiru u basket,
Dok on kuha leću i krumpire guli.
Oscar, konjozubac, razvratan i ohol,
Tko od njega bješe čistoj Slavi bliže?
Lebdjeti nad svijetom htio je ko sokol
Dok mu vatra strasti taban ne poliže.
Serjoža je bio knez u svojoj vrsti:
Tome glatkom stihu duša ne odoli.
Uvojke mu plave gladili su prsti
Umorne matrone, koja whiskey voli.
Poe je, kažu, bio mračan ko oluja.
Yeats hladan i oštar kao prosekutor.
I jednog i drugog drmala je struja,
Što svemirom kruži, dok ne nađe utor.
Samo jedan Mann je i zove se Thomas.
Ni za koga drugog ne ostavlja mjesta.
Arhanđeo njemu nosi zadnju pomast,
I pred Rajske dveri odnosi ga smjesta.
Ja pred onim okom drhturim od treme:
Tko mi pero gurne u slabašnu ruku?
Poklonila nekom sve bih svoje teme,
Skratiti bih rada literarnu muku.
Literati pišu k'o što mačka prede.
S Altejinih* prsa mlijeko groze sišu,
Bože, daj bistrine svima što me slijede,
Da na vrijeme s ovog polja riječi zbrišu.
___
Tufina, trutenina- (regionalizmi) miris vlage i truleži na tkanini; Alteja-tragičan mitološki lik
30. listopada 2026. Flora Green
Ilustracija: Krater, ukrašena grčka posuda / Internet
