Edit Glavurtić: SAMOĆA VELIKIH GRADOVA
Koliko ljudi ovog trenutka stoji iza svojih prozora, i gleda u tamu? U ovaj kasni sat kad se sve umiri,…
Koliko ljudi ovog trenutka stoji iza svojih prozora, i gleda u tamu? U ovaj kasni sat kad se sve umiri,…
Piše: Edit Glavurtić Sve što znamo je toliko malo, nedostatno i krhko! Odgovorili smo doduše na mnoga pitanja, približili se…
Piše: Edit Glavurtić Kad prema nekom osjetim bliskost, imam potrebu ispričati mu bezbroj stvari. Otvoriti sva svoja vrata, sve skrivene…
Piše: Edit Glavurtić O Jovanki Broz znam malo i ništa, tek nekoliko službenih biografskih podataka smještenih između ona dva najvažnija…
Piše: Edit Glavurtić Prije desetak dana na jednoj kabaretskoj predstavi toliko sam se smijala, da su mi suze već…
Baš neki dan, moj prijatelj Miki Bratanić spomenuo je ovu staru pjesmu, jednu od mojih najdražih. Ne znam što je…
Sasvim nenadano, listopad nas je počastio sa nekoliko prelijepih dana miholjskoga ljeta, osobito dragocjenih, jer nisu kalendarsko pravilo, već iznenađenje…
Nedavno sam pročitala citat J.J. Rousseaua koji kaže ovako: ”Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu, nego to…
Listopad je kao most kojim se sve vraća u točku s koje je krenulo; još malo, i krug će se…
Spotakla sam se stotinu puta i stotinu puta bila na koljenima, mislila da nemam ni mrvicu snage, pa ipak je…
Kupila sam je u jednom od onih lijepih, malih dućana kakvih je osamdesetih godina u pasažima Ilice bilo dosta, a…
Jutros su ispred mene hodala dvojica, tražeći na parkingu pred zgradom svoj automobil. Stariji je nekoliko puta zastao da odmori,…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.