Gledajući na Facebooku snimku ubojstva u duševnoj bolnici u Jankomiru, gdje djelatnici bolnice ubijaju nekog nemoćnog lika (Periša) vezanog kožnim remenjem za krevet, skačući po njemu, udarajući ga koljenima i rukama, da bi ga na kraju udavili jastukom, zgrožen sam tim divljaštvom, ali isto tako i licemjerjem koje tvrdi kako su tom čovjeku tamo pokušali pomoći. Brinem da nema racionalnog razloga, načina, da se takvo ubojstvo opravda. To onda znači kako je riječ o iracionalnom ponašanju pa je potrebno upitati, sasvim jednostavno, tko je ovdje lud, jer bjelodano je tko su ubojice.

U Kultnom filmu Miloša Formana ”Let iznad kukavičjeg gnijezda” (One Flew Over the Cuckoo’s Nest, 1975.) koji se bavi bijednom sudbinom psihičkih bolesnika, možemo vidjeti snažne spone koje ga povezuju s aktualnom situacijom. Film je snimljen na temelju istoimenog književnog djela kojeg je napisao Ken Kesey, američki romanopisac koji je nakon studija neko vrijeme radio u jednom sanatoriju za psihičke bolesnike u Kaliforniji. U romanu, a potom i u filmu, dominantna je tema sukob individualizma s institucionalnom represijom, dakle, s istom stvari kojoj smo svjedočili i u Jankomiru.

Gušenje nemoćnog u Jankomiru postoji i ovdje. Poglavica Bromden iz samilosti uguši lobotomiziranog McMurphyija (Nicholson). Zbog tragedije do koje je dovela represija. Ali i zato da se time izbjegnu daljnja poniženja institucionalne represije. Bježeći iz bolnice poglavica Bromden govori: ”Osjećao sam se kao da letim. Slobodan. Napokon sam bio dovoljno velik da se vratim kući.”
U našoj je (Bolničkoj) kući također izgleda, živa ludnica.