Kruno Čudina: Kolonija lepre – ”Khaneh siah ast”
Piše: Kruno Čudina Čitao sam Forough u to vrijeme. Gulim sve trulije krumpire ovih dana. Pojedem i pokoji sirov, a…
Piše: Kruno Čudina Čitao sam Forough u to vrijeme. Gulim sve trulije krumpire ovih dana. Pojedem i pokoji sirov, a…
Piše: Marijan Grakalić U malim ulicama Trešnjevke uz prugu još postoje prizori neodvojivi od starih pjesama što ih pamtimo iz…
moj tata ima tužno lice umorno tri para naočara koje menja zavisno od situacije moj tata zagledan u reku…
Piše: Edit Glavurtić Prije pola stoljeća Marlen je pjevala pjesmu o malom koferu koji je čeka u Berlinu. Pun je…
Još u ranoj mladosti otkrila sam te cipelice u svom tajnom putnom kovčežiću zajedno sa stvarima koje naizgled djeluju obično,…
Piše: Angela Bonacin Trebalo mi je vremena da se domislim što su to uopće idoli. Iskreno, pretjerano uvažavanje drugog ljudskog…
Nikad neću sebi oprostiti što se nisam odazvao pozivu. Ili barem što nisam pritisnuo prstom onoga koštunjava klinca na slici…
Piše: Nemanja Rotar Sedeo je u prostranoj čekaonici madridskog aerodroma i listao štampu, pokušavajući da sazna kako su španski mediji…
Našao sam da je Ive Čaće, samouki pisac i slikar, koji je upravo bio umro prije koji mjesec, i kojeg…
– Psssst! O’š ti prestat više? − čula sam prvu babu dva reda iza mene. – Ma ne znan jesan…
Zlo se znalo sručiti na čovjeka ako je postupao najčovječnije. Moju su ženu, koja je sve dotad požrtvovno radila u…
Piše: Marijan Grakalić Prosjačili bi po stanovima, oficirske žene znale bi nam uvaliti cijelu vreću brašna, već napola pljesnivog. Pa…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.