IZAĆI ĆU U IZAČIĆU

Izaći ću u Izačiću,
Krenuti lagano u dolinu.
Tu gdje se jasike raspliću
U modri eter, u visinu.

Kroz korove ću ići i behar,
Koji se nikada ne zakrve.
Ispiti radosti zlatni pehar;
Na stolu naći krušne mrve.

Neka mi mravi prtljag nose
Tamo gdje rastu dobričice.
Upamti trava korake bose,
Al’ vjetar ne zna ime ni lice.

No, nitko nikom ne zamjeri
Trajanje sporo i ravnopoljno.
Neimar gradi svijet po mjeri:
Ja u svoj ulazim dragovoljno.

Dok akšam boje neba presvlači,
Već slušam vugu zlatnožutu.
U Izačiću ću skoro izaći…
I više neću mislit o putu.