Malo je jadno da Hrvatska tek 2019.,16 godina nakon što je njezin Dnevnik tiskan i 30 godina nakon što je Dnevnik pronađen u njezinoj ostavštini, pomoću igranog filma otkriva da je imala jednu takvu moralnu veličinu kao što je bila Diana Budisavljević. Ta se hrabra žena usred NDH bavila humanitarnim radom spašavanja tisuće djece iz ustaških logora i njihovim udomljavanjem. Bila je trn u oku ustaškom režimu, trpila zastrašivanja i policijske premetačine da bi na kraju rad njezine humanitarne inicijative skroz nepotrebno i besmisleno zabranile komunističke vlasti. Osramotila je svojim dnevničkim zapisima i jedne i druge. Pretpostavljam da je sve to bilo dovoljno da nekog “odrežeš” iz povijesnog sjećanja u ovoj zemlji.
Svi će pohrliti u kina i skidati će film sa raznih gledalica, u to ne sumnjam, ali ako nekog još u ovoj zemlji zanimaju slova kao izvor znanja, preporučam čitanje njezinog Dnevnika koji se za džaba i legalno može preuzeti na linku: https://hrcak.srce.hr/54981
Opisi logora koje je obilazila da bi otrgnula djecu od sigurne smrti i kamen bi rasplakali…
radio gornji grad 
