SAN MARZANO je paradajz koji Talijani koriste isključivo za svoje poznate umake. Između ostalog nezamjenjiv je temelj svakoj pizzeriji koja drži do svog imena.
Iako je otporan na bolesti, osjetljiv je pri branju te se mora brati ručno. Zbog toga mu je i cijena bila visoka, te je pred dvadesetak godina bio pred nestajanjem. Konzerviranjem mu se pojačava aroma te je zapravo jedina namirnica koja se koristi konzervirana u vrhunskom kulinarstvu.
Očito, kralj Perua, koji je napuljskom kralju poklonio sadnicu 1770. time mu je učinio veliku čast.
A sada ono najvažnije: kako prepoznati kineski falsifikat od talijanskog dragulja?
Kako Kina godišnje preradi ukupno oko 50.000.000 tona paradajza, tom količinom pokriva oko 30% svjetskog tržišta, obzirom da gotovo svu proizvodnju izvezu. Jasno je da Italija svojih 6.000.000 tona ljubomorno čuva, no jedan dio i izvozi. Kako tu ne može biti kinezima konkurentna po cijeni originalne su konzerve talijanskog paradajza dosta skuplje.
Dakle, ako vam je niska cijena najvažnija, znajte da polako ulazite u kinesku stupicu.
No ako težite ka talijanskom blaženstvu idemo dalje…
Ukoliko na konzervi piše “San Marzano” to još uvijek nije sigurnost originala. Uostalom, pisalo na tarabi i p*č*a, pa znamo kako je završilo.
Obavezno je da na konzervi bude oznaka D.O.P. (Denominazione di origine protetta), čime ste već skoro na konju. Uz ovu oznaku mora stajati i adresa proizvođača. Kako bi mogli znati još i iz koje je regije, to će vam otkriti dva slova u zagradi. U ovom slučaju (SA) radi se o provinciji Salerno.
A SADA…TAJNA SVIH TAJNI:
Poznato je da je paradajz okupan direktnim suncem i ubran usred ljeta u znoju lica berača najaromatičniji (a ne neki koji je rastao pod plastenicima u idealiziranim uvjetima). Jedan trocifreni broj na konzervi označava DAN U GODINI kada je paradajz ubran. U mom slučaju odabrao sam konzerve s brojen 230, znači 230-i dan godine. S obzirom da je to u kolovozu ovaj je “pogodak u sridu”.
Dakle, igra slova i brojki može započeti…
radio gornji grad 
