Kada sam u nekom od izdanja CFSA u srednjoškolskim danima pročitao najavu i reklamu za knjigu ŠAMPIONI STRIPA, knjiga koja je trebala na jednom mjestu „predstaviti najpoznatije strip junake svijeta i njihove autore“, odnosno trebala je sakupiti „sve o stripu“ mom oduševljenju nije bilo kraja.

ŠAMPIONI STRIPA trebali su mi predstavljati ono što se u kolokvijalnom govoru naziva „Aladinovom pećinom“, ali stripa!?

Kao autor ŠAMPIONA STRIPA naveden je Ahmed Hrapović, kao izdavač CFSA – Jugoslavensko udruženje za crtani film, strip i karikaturu, na adresi Kamenica 25, Sarajevo.

Otada su prošlo četiri desetljeća, možda koja godina više, ali ŠAMPIONI STRIPA ostali su moj nedosanjani mladenački san.

Provjeravajući pred neki dan neke stvari iz arhive, u ruke mi je došao šesti broj SAZ-a (Sarajevskog zabavnika), gdje se kao datum izlaženja navodi „studeni 1981“.

Dakle, onaj mjesec u kojem sam završio s „guljenjem gušterskog staža“ u Subotici, odnosno kada sam bio „prekomandiran“ u vojnički klub iste kasarne (ono puštanje glazbe preko razglasa, pisanje tekstova iz vojničkog života, izdavanje knjiga iz biblioteke oficira i vojnicima koji su za to izrazili zelju…), odnosno u „hladovinu“. I to zahvaljujući svom novinarskom radu prije vojske, po čemu sam bio jedinstven u toj (“oktobarskoj”) klasi…

Mislim da taj SAZ nisam kupio u vojsci, jer da jesam vjerojatno bih po stripofilskoj „liniji“ pokušao kontaktirati Šeteta Gezu: autora ilustracije za naslovnicu SAZ-a, čak dva stripa „Otmica aviona“ (serija „Njih troje“) i „Čuvar galaksije“ – ukupan opseg 30 strana, a koji je u njemu bio predstavljen kao „sve poznatiji strip-crtač iz Subotice, čije stripove objavljuju naša izdanja SAZ i SAZ strip“, te s fotografijom „Šeteta i Ahmeda Hrapovića na Baščaršiji“.

SAZ je u tom broju još objavio nogometni strip „Čudesni tim“ Borde Dovnikovića i scenariste Lj. Vukadinovića, jedan nastavak „škole stripa“ Žarka Bekera (prenesene iz „Plavog vjesnika“), raspisao je Savezni strip natječaj, objavio jednu tablu „Mende Mendovića“, tekst bombastično naslovljen „Okrugli sto SAZ-a: Od stripa ka filmu“ (s učesnicima P. Druillet, J.C. Forest, J. Giraud, M. Gotlib, P. Leconte i R. Petillon).

Na drugoj strani lista izisao je (vodoravni) mini poster Andrije Maurovića (1901. – 1981.) – fotka starog majstora za radnim stolom i sa potpisom „Za HORIZONT. Maurović“.

Tu je bio i kolor poster Josipa Broza Tita.

Naposlijetku, objavljena je i jedna tabla iz serije „Izlet u prošlost“ („Bitka za ranjenike“), koju je Maurović crtao po tekstualnom predlošku Rudija Aljinovića. I ta tabla je u SAZ prenesena iz „Plavca“.

Među članovima CFSA čije su fotografije objavljene je i ona od Milana Perkovića iz Donjih Andrijevaca, očito velikog kolekcionara stripa, knjiga i novina, od kojeg povremeno iz njegove ponude kupim ponešto (šifra – Njuškalo).

U istom tom 6 broju SAZ-a izasao je i poziv čitateljima da se pretplate na izdanja CFSA, među njima i na ŠAMPIONE STRIPA.

Pretplatna cijena je bila 150 dinara, te je istaknuto kako „knjiga iz tiska izlazi krajem XII/1981.“.

Danas mi je najzanimljiviji dio ovog malog sentimentalnog povratka u svoje najranije dvadesete godine činjenica da je naslovnicu ŠAMPIONA STRIPA trebao krasiti (ili ju je krasio) Maurovićev crtež, s Danom, Bartom i Satanom iz poslijeratne verzije „Trojice u mraku“ (scenariste Marcela Čuklija), premijerno objavljena u nastavcima u „Horizontovom zabavniku“ 1952/53.

Koliko se ovako napamet sjećam taj crtež, odnosno isti motiv je korišten kada je u „Horizontovom zabavniku“ reklamiran početak izlaženja samog stripa.

Moram priznati i s odmakom od 40 godina upravo takva naslovnica ŠAMPIONA STRIPA ima šarma. Uz malo dorade ocjenio bi je – efektnom!

Odnosno, teško je bilo odoljeti ŠAMPIONIMA STRIPA s tim Maurovićevim crtežom!!!