Radovan Brlečić, Od Pule do Varaždinskih toplica tragom rimskih i povijesnih cesta, POU Sv. Ivan Zelina, 2025.

Putovanju nikad kraja. Posebno ne kada se idem unatrag u povijest kraja i naroda. Zorno to pokazuje pasionirani putopisac Radovan Brlečić Radek pišući ovdje o potrazi i putovanju po drevnim cestama nastalim i nestalim u nama dalekim vremenima,, tražio prve putnike i njihove putove. S jedne strane Brlečić otkriva, navodi i opisuje i istražuje oduvijek ključne prometne transverzale hrvatskih povijesnih prostora, a s druge pak pokazuje koliko su ti prometni pravci važni i za današnji svijet. Putujući kroz hrvatske povijesne zemlje, otkrivajući drevne staze i pravce migracija, trgovine i kulture Brlečić doprinosi oživljavanju svijesti o značenju jedne male povijesti kao što je ona čiji su predmet ceste i prometnice za nacionalni identitet i njegovu materijalnu i duhovnu baštinu.

Iznoseći brojne podatke i spoznaje koje povezuju geomorfološke i urbanističke toponime s mitovima, legendama i historijskim izvorima, Brlečić ne samo da nastoji rekonstruirati drevne povijesne pravce, već i putuje njima koristeći suvremene prometnice, od kojih neke nesumnjivo idu trasama naših povijesnih putova. Ono što je pri tome na žalost najzornije jest zapuštena i zanemarena baština, često prepuštena nemilom zubu vremena, a koja se susreće gotovo na svim postajama Radekova putovanja. Zato je u knjizi je stalno prisutna sjeta nad uništenim i propalim vrijednostima i putevima koji se više ne mogu obnoviti ili su uništeni, nad propalim znamenitostima prošlosti i zanemarenoj baštini. Gradine, kuće, palače, crkve, suhozidi i brojne druge povijesne vrijednosti ako nisu komercijalno zanimljive uglavnom su prepuštene zubu vremena. Dapače, i one aktualne i obnovljene često ne pronalaze neku dodatnu svrhu u modernom svijetu nego tonu u Prosijek turističke devastacije i sebičnih komercijalnih interesa.

Unatoč tome Brlečić s velikim trudom i idealizmom nastoji prikazati razložnost i pravce drevnih putova nastojeći čitatelje potaknuti da ozbiljnije osvijeste povijesnu dimenziju naših krajeva, vjerujući kako bi napredniji pristup baštini pridonio zaustavljanju ili smanjenju devastacije baštine.
Kritičan prema modernim načinima život koji često nemilice uništavaju povijesne i arheološki vrijedne spomenike, pisac se ushićuje i najmanjim znakovima onog starog i drevnog što svjedoče o dugoj i vjekovnoj kulturi Istre, Kvarnera, Gorskog Kotara, Zagreba, Zagorja i Prigorja, putujući cestama i putima poznatim već od prapovijesti.

Povijest i poeme kao što je ona Apolonija Rođanina o ”Moreplovcima s Arga”, od početka su prisutni u ovoj knjizi koja konzultira različite putopisne izvore, pa tako i one mitske. Sličan postupak nalazimo ne samo kod u uvodu spomenuta Jasena Boke, već i kod čuvenog homerologa Milana Rastovića koji predaje na Sorboni, u njegovoj knjizi ”Odisejevo zlatno runo Jadrana”. No nisu ta dvojica jedini a ni prvi autori koji su nastojali pokazati kako je i Odisej možebitno lutao Jadranom. Prvu knjigu o tome osamdesetih je godina napisao dubrovački geograf Aristid Vučetić. Po njoj je 1985. TV Novi Sad snimila dokumentarnu seriju ”Odisej na Jadranu”.

No, vratimo se Brlečiću, putopiscu i iskusnom moreplovcu, kako sam kaže zaljubljeniku u ”landranje” po hrvatskim vrletima. Brlečić je rodbinski vezan za Lobor u Hrvatskom Zagorju i Franju Horvata Kiša prvog našeg domaćeg putopisca po Istri koji je napisao čuveni putopis ”Istarski puti”, objavljen 1919. godine. Zbog toga je i ova knjiga, kao i većina prethodnih koje je Brlečić napisao svojevrsna posveta Kišu i njegovom vrijednom i važnom pionirskom djelu.

Hrvatski putopisna proza i reportaža svakako su na dobitku Brlečićevim zapisima i istraživanjima. Razgrću se tu slojevi prošlosti kako bi se putovalo u davna vremena ne silazeći s brzih cesta sadašnjosti koje ni same ne znaju što je ispod njih i gdje su ili zašto nekad putovale. ”Svijet je otišao dalje”, naslov je valcera sir Anthony Hopkinsa, ali Brlečićeve ceste unatoč tome dalje ne idu nikuda. One su neprolazne kao i naša povijest po kojoj su putovale čak ”guske u magli”.

Marijan Grakalić, urednik