Nakon što smo prije nepunih mjesec dana otpratili u “najbolja prisjećanja” Dušana Gačića, sutra ćemo to isto učiniti s Tihomirom Mraovićem, danas smo ostali bez riječi kada je objavljeno da je preminuo Tahir Mujičić, jedna od najsvestranijih osoba u hrvatskoj kulturi unatrag pola stoljeća.

A prije samo tjedan dana isti “taj” Tahir Mujičić je dao svoj “životni intervju” za Večernji list.

Više od tri godine Tahir i moja malenkost smo radili u VPA. Ok – na različitim poslovima, ali divanjenja na temu stripa i filma, često smo imali proturječne stavove, događala su se barem jednom mjesečno, ostala su “zapisana u srcu”.

Uspješno se – autorski ili koautorski, pa i u svojstvu producenta (organizatora) – Tahir Mujičić bavio novinarstvom, pisanjem za kazalište i režiranjem predstava, lutkama, animiranim filmom, karikaturom, crtanjem ilustracija, pjesništvom, uređivanjem raznih izdanja…

Bavio se i stripom.

U Vjesnikovoj press agenciji se zaposlio u 30-oj godini života (rođen je 1947.) i tu je proveo narednih 15-ak godina. Prvih devet godina kao urednik servisa za inozemstvo, a od 1986. kao urednik strip-izdanja.

Najvažniji projekt kojeg je pokrenuo bio je “Maxi Super Strip”.

U intervjuu kojeg smo 2019. radili Tahir je, među ostalim, istaknuo:

“Iako je nažalost kratko izlazio, mislim da je “Maxi” ostavio za sobom neke bitne stvari – od njegovih stotinjak stranica u svakom broju barem sam desetak njih “čuvao” za domaće autore. Posebno za nove, mlade autore. Želio sam ih na svaki mogući način promovirati… To su bili Trenc, Bešlić, Šinik, Goran Parlov, pa Vilagoš, Štef Bartolić… I jedan Kordejev strip je tu bio objavljen…

Na posljednjoj strani “Maxyja” uvijek je bio prikazan jedan hrvatski suvremeni slikar čije je slikarstvo u nekim trenucima, svjesno ili nesvjesno, vuklo prema stripu.

Tu su bili i tekstovi o stripu koje su pisali Igor Mandić, Pero Kvesić, Bogdan Tirnanić, Darko Zubčević, Zlatko Gall, Darko Glavan. I ti si surađivao… Dakle, cijela jedna garnitura autora koja je razmišljala o stripu, tu je bila zastupljena…”

Inače, u “Maxi Super Stripu” objavio sam razgovor s Jacquesom Glenatom, koji je napravljen u Parizu, kao valjda jedini novinar iz tadašnje države.

Jedna od stvari kojom se Tahir ponosio na polju stripa u VPA je bila i ta što je omogućio Darku Macanu da radi svog “Toma i Jerryja”, koji je bio jedini domaći autor koji je htio raditi licencni strip.

Nadalje, na originalnu epizodu stripa “Alan Ford” koju je napravio Zlatko Druško – “Otrov Crne Ruže”.

Inače, zapažen je i po scenarističkom doprinosu stripu, prije svega kao tekstopisac legendarnog “Kaj 2 0” kojeg je crtački “oživio” Radovan Devlić. Strip je premijerno izlazio ranih 80-ih u “Strip magazinu”, a kao album objavila ga je Matica Hrvatska ogranak Bizovac” 2014. godine.

Devedestih godina Tahir je bio glavni urednik “Egmont” izdanja, kada su tek bila došla na naše tržište.

Tahir Mujičić je preminuo u svojoj 79 godini u svom rodnom gradu Zagrebu, u kojem je i proveo cijeli život, osim što bi ljeta provodio na otoku Hvaru, gdje se među ostalima družio s Magdom Dulčić i Alemom Ćurinom.