Uskršnje popodne, sunčano i drevno. Vozimo malim cestama prema Sudovcu i dalje u potkalnički kraj. Sa zapadne strane rijeke Lonje, krijesovi, vuzemnice, pale se od zore. Ovdje prema Križevcima i istoku oganj se pripali u predvečerje kako bi obasjavao mladu noć. Prve vuzemnice pojavljuju se već iza Pofuka. Ima malih, privatnih, u dvorištima kuća ili obližnjim brežuljcima. Veće su uz Vatrogasne domove ili šatore podignute za uskršnje slavlje. Slavi se svjetlo. Egerija, hodočasnica u Jeruzalemu, govori kako je kod Kristova groba još u četvrtom stoljeću početkom vazmenog bdjenja bila upaljena uljanica čije se svijetlo održavalo odnosno prenosili na drugu sve do Uskrsa. Vazmena služba svjetla (starozavjetna lucemarija) brzo se proširila po tadašnjem Carstvu o čemu svjedoči i rimski kršćanski pjesnik Aurelije Prudencije Klemens(348-413) u svojim pjesmama. On je među prvima pisao o značenju svjetla u crkvama i za Uskrs. Njegovo pjesništvo uključuje elemente helenskog epa i unutarnjeg psihološkog sukoba što je postalo inspiracijom i izvorom kasnije srednjovjekovne alegorijske književnosti.

Već tada, u tim ranim uskršnjim obredima, svijeća je znak Krista Pomazanika čije se uskrsnuće očituje kao božanska prisutnost u zajednici. Zato se urezivala u središte križa, dok su prvo i zadnje slovo grčkog alfabeta, alfa i omega, tumačene kao simbol Kristova očitovanja. Nakon desetog stoljeća ispisuje se i uskršnja godina. Himna Lumen Christi (Svjetlo Kristovo) dio je mise i s njom započinje obred slavljenja svjetla.

Obredna vatra, povezana sa solarnim ciklusima, oduvijek je vezana za paljenje krijesa, koleda, svitnjaka, vuzemnica. Imitacija Sunca to jest nebeske vatre, u narodnim vjerovanjima ima apotropejski karakter. Spaljuje zlo, štiti od mračnih sila, liječi i ima lustrativnu snagu svjetla. Ugarci se raznose po kućama jer imaju istu moć kao i sama vuzemnica i njezino svjetlo i žar.

Ovdje u potkalničkom prigorju gdje se živi od zemlje i za nju, drva i granje počinju se skupljati daleko prije. Izgradnja vuzemnice pravo je arhitektonsko umijeće. U kalničkom Popovcu nakon obilaska desetak mjesta, dolazimo do najvećeg ovo uskršnjeg krijesa. Ima trideset metara, kraj njega je jedan nešto manji, a iza dječji krijes. U sumrak pali se prvo najmanji, pa srednji, a na kraju najveći. Oganj suklja u noć. S brežuljaka krijese se udaljene vuzemnice, Počinje i vatromet. Božje svjetlo je vječno.