DIVLJE GUSKE

.

Ti ne moraš biti dobar,

I ne moraš na koljenima stotine milja kroz pustinju pokajnički puzati.

Ti moras samo nježno biće svoga tijela pustiti da voli to što voli.

Pričaj mi o tvojoj muci a ja ću tebi povjeriti svoju.

U međuvremenu zemlja se kreće dalje.

U međuvremenu prelazi sunce i bistri kamenčići kiše

preko krajolika,

preko prerije i dubokih šuma, brda i rijeka.

U međuvremenu lete divlje guske, visoko po čistom plavom nebu, svojoj kući.

Ko god da si ti, koliko god usamljen, svijet ti se ukazuje u tvojoj predstavi,

zove te kao divlje guske, surovo i uzbuđeno –

i objavljuje opet i opet

tvoje mjesto

u familiji svijeta.