ZAMOLBA

Često su me izbacivali na ulicu
pošiljali daleko, proglašavali nepodobnom
za stanara, istjerujući me van dimom
iz čađavih i kloparajućih peći.

A sada ovdje curi i propuhuje. Preumorna
za drugo sklonište. Ali postoji prostor
koji mogu podijeliti s nekim tko je uza me
zagrliti ga kao najdraže blistavo biće,
da se rasvijetli poput lustera,
da može u mirovanju osjetiti kostur.

Maleno, ali čvrsto i nejestivo srce preostaje,
ponosno se braneći od nadiruće tame. Ostani.
Ostani sa mnom, da se stisnemo u
kavez od rebara, u intimnoj postelji duha,
pod svjetlom našega razuma, ublažena melankolijom.

Prepjev (englesko / holandski) : Božica Jelušić