
๐๐๐ฆ๐ ๐ ๐๐ข๐ : ๐๐๐๐๐๐๐โ๐ข๐ ๐ค๐๐๐ ๐๐ ๐๐๐๐. ๐๐โ๐๐ โ๐๐๐ ๐๐๐ก๐ ๐กโ๐ ๐ข๐๐๐๐๐ค๐ ๐๐๐ ๐ก ๐ก๐ โ๐๐๐๐ ๐๐ฆ ๐๐๐, ๐ก๐๐๐๐กโ๐๐. ๐๐๐๐๐๐๐๐: ๐๐๐๐ ๐ฆ๐๐ข๐ ๐๐๐ ๐ก๐๐ ๐ก ๐ โ๐๐ ๐๐๐ ๐๐๐๐โ๐ก๐๐ ๐ก ๐๐๐๐ค ๐๐๐ โ๐๐๐ ๐๐๐ ๐กโ๐ โ๐๐๐๐ง๐๐. ๐๐๐ฆ๐ ๐ ๐๐ข๐ : [๐๐๐๐๐กโ๐๐๐ ๐๐๐๐ข๐ก ๐๐ข๐ ๐๐ ๐๐๐ ๐ ๐๐๐]. ๐๐๐๐๐๐๐๐: ๐โ๐ฆ ๐ค๐๐๐ ๐กโ๐ ๐ ๐ก๐๐๐๐๐ ๐๐๐๐ฆ ๐๐ ๐ ๐ข๐๐? ๐๐๐ฆ๐ ๐ ๐๐ข๐ : ๐ต๐๐๐๐ข๐ ๐ ๐ ๐๐๐ ๐ค๐๐๐ ๐๐ ๐๐๐ ๐กโ๐๐ฆ โ๐๐ฃ๐ ๐ก๐ ๐๐๐๐๐๐๐๐ ๐กโ๐๐ ๐ ๐๐ ๐ข๐ ๐คโ๐ ๐๐๐ข๐๐ ๐ค๐๐๐ก๐. ๐๐๐๐๐๐๐๐: ๐ถ๐๐ฃ๐๐๐๐ง๐๐ก๐๐๐ ๐ค๐๐๐ ๐๐๐ ๐ ๐๐๐๐๐. ๐๐๐ฆ๐ ๐ ๐๐ข๐ : ๐ด๐๐ ๐๐๐ค๐ ๐ค๐๐๐ ๐๐๐๐๐ ๐๐ฃ๐๐ ๐กโ๐ ๐๐๐๐๐๐๐๐ ๐ค๐๐๐๐. ๐ด๐๐ ๐๐ข๐ ๐๐๐ ๐ก๐๐๐๐ ๐ค๐๐๐ ๐๐๐๐ ๐๐๐๐๐ ๐๐ ๐๐๐๐๐๐ก๐ก๐๐.
Postoji joลก jedan motiv koji me nakon filma nije prestao progoniti. Sve sam viลกe uvjeren da Nolan nije snimio samo antiฤki ep. Snimio je western. Na prvi pogled to zvuฤi apsurdno: nema prerije, kauboja ni revolvera. Ali ลพanr nikada nije prije svega pitanje kostima. ลฝanr je struktura. A western je moลพda najparadigmatskiji ลพanr Hollywooda upravo zato ลกto u sebi skriva temeljnu pripovijest Zapada o samome sebi.
U gotovo svakom velikom westernu postoji isti obrazac. Junak je ฤovjek nasilja; upravo ga je nasilje uฤinilo herojem. Ali svijet koji je pomogao stvoriti viลกe ga ne moลพe podnijeti. Da bi zajednica mogla ลพivjeti u miru, ฤovjek koji joj je taj mir izborio mora otiฤi. Shane odlazi. Ethan Edwards u The Searchers ostaje pred zatvorenim vratima doma. William Munny u Unforgiven posljednji put uzima oruลพje, ali zna da iskupljenje nikada neฤe biti potpuno. Heroj spaลกava civilizaciju upravo zato ลกto sam viลกe ne moลพe biti njezin dio.
To nije samo dramaturลกka formula, nego mit Zapada. Civilizacija nastaje nasiljem, ali se moลพe odrลพati samo ako to nasilje zaboravi ili protjera iz vlastita srediลกta. Junak nije ฤovjek koji naprosto pobjeฤuje zlo. On na sebe preuzima grijeh bez kojega zajednica ne bi mogla postojati. ล to je veฤi heroj, to je veฤa njegova potreba za iskupljenjem. Zato western nije tek ameriฤki filmski ลพanr. On je filmska teologija Zapada: njegova velika priฤa o grijehu, nasilju, civilizaciji i otkupljenju.
Nolanova Odiseja pokazuje da je ta priฤa mnogo starija od Amerike. Moลพda je prvi veliki western zapadne civilizacije napisan prije gotovo tri tisuฤe godina. Samo tada prerija joลก nije bila Arizona nego Egejsko more, revolver je bio luk, a usamljeni jahaฤ zvao se Odisej. I on se vraฤa kuฤi, ponovno uspostavlja red i pobjeฤuje neprijatelje, ali ne moลพe jednostavno ostati u svijetu koji je spasio. Njegova pobjeda ujedno je i njegova krivnja.
Motiv iskupljenja u westernu dublji je od sretnog zavrลกetka. Kauboj koji odjaลกe prema zalazeฤem suncu ne odlazi zato ลกto je izgubio, niti zato ลกto je pobijedio. Odlazi zato ลกto joลก nije dostojan svijeta koji je omoguฤio. To nije sretan zavrลกetak, nego odgoda zavrลกetka; svojevrsno ฤistiliลกte. Civilizacija je uspostavljena, zakon ponovno vlada, obitelj moลพe ลพivjeti u miru, ali ฤovjek koji je taj poredak stvorio nasiljem ne moลพe u njega jednostavno uฤi. Njegove su ruke joลก krvave. Zato odlazi u suton, ne da bi nestao, nego da bi jednoga dana, izvan filmske fabule i naลกega pogleda, moลพda postao dostojan povratka. Ne viลกe u divljinu, nego u vrt.
Upravo je to Nolan prepoznao u Homeru. Nakon pokolja prosaca Odisejeva priฤa nije zavrลกena. Polis je spaลกen, poredak obnovljen, a Telemah moลพe preuzeti vlast nad Itakom, svijetom koji viลกe nije optereฤen uzurpacijom i hibrisom. Ali upravo zato Odisej mora otiฤi. Ne zato ลกto je prognan, nego zato ลกto se joลก nije iskupio. Proroฤanstvo ga ลกalje prema Zapadu, s veslom na ramenu, sve dok ne doฤe meฤu ljude koji nikada nisu vidjeli more. Ondje mora prinijeti ลพrtvu Posejdonu i svojim nepokopanim suborcima, ฤije je smrti njegova slava uฤinila moguฤima.
To je gotovo krลกฤanska struktura. Heroj ne spaลกava sebe pobjedom; pobjeda je tek poฤetak njegova iskupljenja. Zakon koji je uspostavio ne moลพe ga odmah primiti u svoje okrilje. Prije toga mora proฤi kroz vlastito ฤistiliลกte. Tek kada okaje nasilje na kojem je taj zakon utemeljen, moลพe postati stanovnik vrta koji je sam omoguฤio. Posljednji Nolanov kadar zato nije zavrลกetak pustolovine, nego poฤetak pokore.
Zapad ne zavrลกava trijumfom heroja, nego njegovim odlaskom prema Zapadu. Tamo, iza granice poznatoga svijeta, ne ฤeka ga nova zemlja ni nova pobjeda, nego pobjeda nad vlastitom krivnjom. Tek nakon nje mogao bi se vratiti ne viลกe kao osvajaฤ, nego kao ฤovjek. Zato kauboj odlazi u suton, a Odisej prema Zapadu. Njihov put nije put osvajanja nego iskupljenja. I moลพda je upravo to najdublji mit Hollywooda: najveฤi heroj nije onaj koji pobijedi neprijatelja, nego onaj koji nakon pobjede mora pobijediti joลก jedino samoga sebe.
Moลพda je upravo zato Christopher Nolan snimio viลกe od ekranizacije Homerove Odiseje. Snimio je film o najdubljoj priฤi zapadne civilizacije, priฤi koja se od Homera, preko grฤke tragedije, Vergilija, Shakespearea i Dantea, pa sve do Johna Forda, Clinta Eastwooda i Hollywooda neprestano vraฤa istoj opsesiji: kako ลพivjeti nakon pobjede? ล to uฤiniti s nasiljem koje je stvorilo svijet u kojem ลพivimo? Moลพe li se ฤovjek vratiti kuฤi nakon ลกto je promijenio povijest?
Odisej je moลพda najveฤi zapadni junak ne zato ลกto je najjaฤi, najmudriji ili najlukaviji, nego zato ลกto prvi otkriva da nijedna pobjeda nije dovoljna. Troja je pala, ali rat nije zavrลกio. Itaka je osloboฤena, ali putovanje nije zavrลกilo. Heroj je pobijedio svijet, ali joลก nije pobijedio samoga sebe. Zato Homer na poฤetku ne kaลพe da pjeva o kralju, ratniku ili pobjedniku Troje. Kaลพe da pjeva o polytroposu, ฤovjeku mnogih putova, obrata i lica.
ฤovjek nije biฤe jedne istine, nego neprestane preobrazbe. Ne postoji posljednja maska iza koje se skriva konaฤno lice, kao ลกto ne postoji trenutak u kojem je priฤa potpuno zavrลกena. Odisej moลพe biti Nitko i Svatko, heroj i razaraฤ, spasitelj i uzrok katastrofe. Ne zato ลกto je tek moralno proturjeฤan, nego zato ลกto je ljudski. Homer joลก uvijek govori naลกem vremenu ne zato ลกto nam nudi odgovore, nego zato ลกto je prvi postavio pitanje koje joลก ne znamo rijeลกiti: kako ostati ฤovjek nakon ลกto si promijenio svijet?
Ako je ova interpretacija barem djelomice toฤna, Nolan nije ekranizirao Homera. Uฤinio je ono ลกto su najveฤi umjetnici uvijek ฤinili s velikim tekstovima: proฤitao ga je protiv njegova vremena kako bi progovorio naลกem. Klasici ne traju zato ลกto ih vjerno ponavljamo, nego zato ลกto nam svaka epoha dopuลกta da u njima prepoznamo vlastito lice. Ili, kako bi rekao sam Homer, jednu od naลกih mnogih maski.