Ana Nikvul: Nesporazuma u vremenu koje za njih nije sazrelo
Jutro. Zubato kao sto kilograma srebra na leđima iskušenika. Na tren pomislim da sam danas, možda, mrtva. Opet. Sve je…
Jutro. Zubato kao sto kilograma srebra na leđima iskušenika. Na tren pomislim da sam danas, možda, mrtva. Opet. Sve je…
Praznici. Ostaneš sam. Ne uključuješ televizor. Ni muziku. Ništa. Tišina. “Bojiš se tišine?”, pita. Ćutim. Ne odgovaram mu na poruke….
Umalo se ne posvadjasmo oko vere. Manitu i ja. Naše vere, to jest gledišta sa kojih posmatramo stvari vezane za…
Mesec se obukao u srp i curi kroz kažiprst crne jesenje srme kad je Manitu shvato da sam shvatila. “Svi…
“Jer, reče pametniji od nas da samo dela ljubavi ostaju”, kaže. “I opstaju”, kažem. Manitu stoji u svojoj misli čvrsto…
POČETAK SVEGA . Na počinak nosim okrunjen kamen iz neke crkve. Molim se. Doći će neko i od kamena će…
Kad Manitu čita, onda i stvari u kući zamuknu. Čudesno umiranje dešava se kad piše. Ispričao mi je jednom da…
“Bežeći od sebe, putovao sam”, rekao je Manitu kad sam saopštila da mi ne treba da sednem u avion da…
“Dok sam te žarko želeo, nisi mi dolazila u san i mazila me toplim mislima”, rekao je moj Manitu, “i…
“Najgore od svih čekanja je čekanje sebe”, kaže Manitu. “Vraćaš me na nešto čega ne bih volela ni da se…
“Lepotu niko ne može da naljuti”, Manitu me je prekinuo u pola rečenice. I, naravno, izmamio osmeh. Uzeo me je…
ZA POTREBE PREŽIVLJAVANJA . Pisati o onome što se ne dešava a dešava se. Tu negde u meni je sve….
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.