Angela Bonacin: Na putu
NA PUTU U sklopljenim očima na krevetima trenutaka Sa sklopljenim dlanovima koji čuvaju moć Mogu te zazivati da me pronađeš…
NA PUTU U sklopljenim očima na krevetima trenutaka Sa sklopljenim dlanovima koji čuvaju moć Mogu te zazivati da me pronađeš…
Ljudi… Prosudbe i došaptavanja neprekidno. Kao da je bitno osvrtati se. Gore polja neiskorištene mašte. Nešto nas uvijek dočekuje. Nespretni…
Što je umjetnost? Čemu umjetnost? Za koga? E da, postoje riječi o kojima sve znamo ali ipak čekamo da ih…
Za ljubav zbog koje uvijek ostajemo sami Šuškaju cvjetovi iz vrta Priče za laku noć i vještičje čarolije Na blatnjavom…
Ružin pupoljak Ona nas čeka Ili se svemu smije ponekad nabije loptu preko puta Kao Mjesec u noć koja ne…
Lebdimo u dašku vjetra – moja duša i njena misao. Danas ću namjerno preskočiti pitanja. Ne zato što je proljeće,…
Piše: Angela Bonacin Trebalo mi je vremena da se domislim što su to uopće idoli. Iskreno, pretjerano uvažavanje drugog ljudskog…
Još jedan nasmiješen sat O da, dolazi izdaleka, sa istoka i zapada, iz nas i izbliza. Iz jučerašnjih riječi, u…
Piše: Angela Bonacin Voda protječe kroz zemlju, između korijenja, kroz kamenja i plastiku, do usta pa kroz materiju, u kisiku…
Piše: Angela Bonacin Bila je Badnja večer kada se se sa petog kata (nebitno kakve zgrade), u inače prijatnom prostoru…
Kuda su poslane neispisane poruke tvojih Božića? Snoviđenja preminulog vjesnika? Ti ne znaš da postojiš, utopljen u zemlji i kišama…
Dok šetamo kroz grad, zauvijek sjedinjeni s onim što je moglo biti, a nije, i s onim što će doći…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.