O zavičaju, pun dragulja

Pobijedila sam, registrirala sam se, ukrasila sam se u rodnom listu nekim imenom i moje se postojanje jednim brojem označilo, zato, živio 678 izdan u općini 5., s prebivalištem u Teheranu!
…
Sad mi je srce na mjestu, u nježnom zagrljaju majke domovine,
s dudom povijesti pune ponosa, smirenom uspavankom civilizacije i kulture
i zveketom zvečke zakona…

Ah! Sad mi je srce na mjestu.
…
Sva radosna prišla sam prozoru i
šesto sedamdeset i osam puta udahnula zrak stegnut prašinom izmeta,
smrada mokraće i smeća,
i ispod šesto sedamdeset i osam nepodmirenih računa
i na šesto sedamdeset i osam molbi za posao napisala:
Foruk Farohzad.
…
Pobijedila sam, da, pobijedila sam.
Sada ću, u čast te pobjede,
pred zrcalom s ponosom zapaliti šesto sedamdeset i osam posuđenih svijeća.
…
Ja bih od sutra mogla koračati ulicama grada prepunog nacionalnog blaga,
među laganim sjenama telegrafskih stupova i s ponosom, šesto sedamdeset i osam puta na zidu javnih zahoda, napisati:
Pišem ovo da bi se magarac nasmijao.
…
I od sutra bih se mogla, s punim povjerenjem, pozvati na
šesto sedamdeset i osam manadata na foteljama od crvenog baršuna,
na sjednicu planiranja budućnosti, ili na skup zahvale i pohvale,
jer ja čitam sve sadržaje časopisa za umjetnost i znanost –
i laskanja i naklanjanja – i znam ”pravopis”.
…
Pobijedila sam, da, pobijedila sam.
Zato, živio 678 izdan u općini 5., s prebivalištem u Teheranu, koji je s ustrajnošću i odlučnošću dosegao tako visok položaj da se nalazi u okviru prozora, na visini od šesto sedamdeset i osam metara nadmorske visine!

Ima tu čast da se može s istog otvora – ne stubama –
luđački baciti u nježan zagrljaj majke domovine.”

(Forough Farrokhzad, iranska je pjesnikinja rođena 1935.godine koje je 1967. poginula u prometnoj nesreći. Pjesma:”O zavičaju, pun dragulja”/dijelovi, priredio: Kruno Čudina)