TMASTA NEBESA (Tinova soba na Selskoj cesti)

Soba uska: stol do vrata.
Na cipeli pečat blata.
Ormar škripav ko proteza.
Hladan krevet od željeza.

Pljesniv zid i daske podne,
Za prilike nepogodne.
Krnjav lavor, rame krive;
Živomrtvi ovdje žive.

Rijetko pjesnik tu prebiva,
Kud prašina hoda siva.
Slovožder i knjiga hrpa.
Škrta svjetlost okno krpa.

Jedna drugoj posve slične,
Sobe gole i bezlične.
Za pokoru il’ pokriće,
Ova ovdje zadnja bit će.

To je ona špilja vlažna,
Ona luknja bogotražna,
Gdje nebesa tvoja tmasta
Boji prepast ljubičasta.*

(Flora Green, listopada, 2013.)
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
*Tin Ujević, Noću