Na dan kada su nestale čarolije u narodu se dobro pamti.
vjerujem da nisu krivi ružini vrtovi već ljudskog nepovjerenja rukohvati.

tražili smo još dokaza, još nedostižnih poveza, a davali tisuće otkaza.
sve zbog ubijenog povjerenja učinjena je kolektivna odmazda.

dijalektička analiza, provjera svakog logičnog, sumnjivog načela,
udarac strujni kao posljednji stimulans, dugo, dramatično ujednačeno pijuk od ništa.

u eteru odjekuje ton umrle mašte bezuspješno pokušavamo dočarati vlastite korake.
umrla je čarolija osjećam da se mnogi bude i za snom još vrućim trenutkom već žude.