Sanjah dvore i rijeku

Sve od zlata

A stanovnica si bila, baš ti

Moje nasmijano

Ispričah ti san,tada

Smješila si se

Dođoh kasnije i sam

Otvorila si mi kapje

Pomislio sam, da čedna, nisi

Da si ponekad znala, pričali su

Grlit pijane noći i nepoznate oči

Istine, od neljudi

Laži od neljudi

Ko i svak drugi

A boljelo, boljelo me je draga

A opet , radovah ti se

Cija si ti, Božja?

I sada dok spavaš u nepoznatom

Mezaru ti šaljem  misao

Da umrla si, na pravdi Boga

Najdraža

(Gero Hanke-Hanka: Na dokovima Praga)