TAKO UMIRE VREME
.
Postoji jedan deo
neba,
kojeg tajno sanjas,
I skriveni putokaz
koji pokazuje put za natrag,
onamo,
gde jedino preostaje
poslednji korak
ka vidiku horizonta
Tako umire vrijeme
s navikom
da legneš
uz neizrečene mudrosti
gde se smiraj
sunca rađa
u svakodnevnom srazu
s prošlošću
Pijan ili lud
sjediš sam
u skutima bezglasnim
dok tijelo ti ljube
umorni vjetri
I baš te briga
sto je neki namjernik
pojeo put tišine
Samo nemoj misliti
da mrtvi ljubavnici
spavaju u biljkama
.
Tako umire vrijeme
baš u podne.
kad tuguju vede
zbog ritualne divljine
gladnih zvijeri
Zamišljam
zvjezdane metafore
a vi vjerujete
da stav
ne pristaje
nikakvom vremenu.
Takav nered
postoji samo u slovima
kad otkrije se istina
da sve sto smo rekli
bila je stupica
laznih deminutiva
.
Tako umire vrijeme
daleko od govora
neznanih ljubavi
A mislila sam
da glas moj je nečujan,
i život da je rima.
.
”Na nebu kopno”
radio gornji grad 
