Parlamentarizam, u širem smislu politički pokret koji ima za cilj da posredstvom predstavništva naroda (parlamenta) narod osigura učešće u oblikovanju vlastite sudbine, a u užem smislu parlamentarizam označuje sustave vladanja koji su rezultat takvog pokreta. U takvom parlamentarizmu izvršna vlast odgovara parlamentu i vezana za zakone koje on donosi a određuju ih većine u njemu. Pobjeda parlamentarizma kao načela vladanja u Njemačkom Carstvu 1918. godine je u svijesti širokih slojeva stanovništva ostala vezana uz poraz u svjetskom ratu i previranja tokom „Novembarske revolucije“. Agitiranje protiv parlamentarizma pouzdavala se u tu manu i koristila nedostatke ustava koji jedva da su dopuštali formiranje stabilnih većina. Reichstag kao nosilac parlamentarizma u očima mnogih pretvorio se u „brbljaonicu“ /“Quasselbude“/ koja brzim izmjenama koalicija iskrivljuje ono što su birači izglasali. Nakon što se  koalicije sposobne vladati više nisu mogle sastaviti uslijed „gubitka sredine“ i jačanja Komunističke Partije Njemačke (KPD) i  Nacionalsocijalista, parlamentarizam je korak po korak definitivno potkopan „Prezidijalnim kabinetima“ i na kraju dokrajčen prigrabljivanjem vlasti od strane nacionalsocijalista.U 3. reichu na njegovo mjesto stupilo je načelo vođe (Führerprinzip) budući da je Hitler, unatoč svojoj legalističko-parlamentarnoj taktici za osvajanje vlasti, već u „Mojoj borbi“ (Mein Kampf) odbijao parlamentarizam kao grijeh „protiv temeljnih aristokratskih ideja prirode“.

Grosses Lexikon des Dritten Reiches / Veliki leksikon Trećeg reicha/, ur. Christian Zentner i Friedemann Bedürftig, Südwest Verlag, München 1985. Prijevod: Nenad Popović

Nap. prev. Usporedi: